Zapis o parataksi (Konstantinovič o Nastasijeviću)
Nesumnjivo je da ni Momčilo Nastasijević u poeziji nije poslušao stari savet Viktora lgoa pesnicima, i nije sklopio »mir s gramatikom«. Svojevrsnu pomerenost Jezika, koju je nemoguee ne zapaziti u Nastasijevieevim pesmema, otkrivamo prvenstveno u poretku reči i prepoznačemo da se njena okosnice sazdaje na izvesnom odbijanju da se povinuje gramatIčkim pravilima i konvencijama. Transfiguriranje jezika duž te okosnice, razumljivo, ne umanjuje ulogu niti stišava i svodi naročito foničko i leksičko razrastanje svake pojedine Nastesijevieeve pesme. Štaviše, uporavno zvučno pulsiranje I svojevrsna rečnička ezoterija dospevaju do punog intenziteta zahveljujuei konsekventnoj pesnikovoj svesti o neidentitetu u onome što je Roman Jakobson, ne iduei, ipak, predaleko i ne radikalizujuei uvek ishodišta svoga uvIde, nazvao »poezija gramatike«.
More...