Laudacija Dževadu Karahasanu na dodjeli nagrade Franz Nabl 2017. u Literaturhaus u Grazu 18. prosinca 2017.
Author(s): Lothar Müller / Language(s): Croatian
Issue: 45-47/2017
Mnogopoštovane dame i gospodo, dragi Dževade, teško je najkraćoj povezanosti između dviju točaka, pravcu, u djelu ovoga autora. On mora dati prvenstvo zavinutim crtama kaligrafije, refleksivnim spiralama pripovjedača, zastranjivanjima esejista, napetosti koju dramatičar i dramaturg gradi oko žarišta elipse. Dževad Karahasan poznaje binarne poretke kao strukturalist Claude Lévi-Strauss, ali kod Dževada ne vodi nikakav ravni put od sirovoga prema kuhanome, od unutarnjega prema vanjskome, od nerede prema redu i natrag. On je jedanput, upitan što ima s europskom kulturom, kazao: “Nijednoga trenutka u svojoj povijesti Europa nije bila identična sa svojim povijesnim granicama, nijednoga trenutka u svojoj povijesti Europa nije imala prostorno jedinstvo, nijedanput nije imala jezično ili jedinstvo školskoga sustava. Ako postoji nešto na čijem temelju postoji Europa kao kulturno jedinstvo u stanovitoj mjeri, tada je to vrijeme – zajednička predodžba o vremenu, koja je sve dijelove Europe povezala u jednu (naravno, uvijek otvorenu) cjelinu.” I on je tada ovu povijest vremena pokušao odrediti u “Geometriji sjećanja”. Ali, to je bila paradoksalna formulacija, jer se sjećanje u djelu ovoga autora ne odvija more geometrico, i nikada vrijeme u njemu nije sa sobom samo, uvijek je povezano s rubom, mjestima, poprištima, gradovima i kućama, rijekama i planinama, vrtom, pustinjom, parkom ili mostom.
More...