Bosančica Divkovićevih izdanja između ustava, minuskule i brzopisa
Kao što je poznato, pismo Divkovićevih izdanja, tako i velikoga Nauka krstjanskoga (VNK), otisnutoga u Veneciji 1611. g, višestruko stoji na razmeđu: uzusa ustavne, minuskulne i brzopisne ćirilice, ali i između uzusa staroslavenske i zapadne (latiničke) grafi je i ortografi je, između oslanjanja na fonologiju onodobnih bosanskih govora i na naslijeđenu staroslavensku praksu itd. Isto tako, Divkovićev VNK stoji i na razmeđu povišenoga i pučkoga, između rukopisa i nove tehnologije, još uvijek između srednjega vijeka i novovjekovlja, doslovce na rubu zapadne i istočne Europe, u kontekstu između latinske i crk venoslavenske tradicije u koji se uglavljuje književnojezični izraz utemeljen na narodnome idiomu.
More...