Halil i Ibrahim na rijeci Crnji u rano ljeto 2000. godine
Dva sredovječna, dobrodržeća muškarca izađoše iz šume i spustiše se do rijeke. Bili su znojavi od dugog pješačenja po toplom danu. Jedan, malo stariji, sličan mitskom Panu, imao je sijedu kokoravu kosu i kratku od desetak dana nebrijanu bradu, a drugi, proćelav sa jarećom bradicom. Putnici priđoše do bistre rječice pune oblutaka različitih veličina, odložiše torbe koje su nosili preko ramena pored sebe i sjedoše na obalu da se odmore. Čovjeka sa jarećom bradom susret sa rječicom ispuni radošću pa poče iznenada da pjevuši. To je bila rijeka njegovog djetinjstva. A čovjek sa kokoravom kosom, gost, pogleda svog prijatelja, nasmiješi se i s nekom naročitom pažnjom poče da se uživljava u idiličan prizor. Osvrtao se okolo, tražeći među oblucima neki kamen drugog oblika, recimo ćoškast s oštrim ivicama.
More...