Na početku bijaše san
U noći s 23. na 24. jula Freud je imao san koji je postao možda najslavniji san uopće, utemeljujući san psihoanalize, njezin prvi kamen kušnje. Freud je tada bio na odmoru na Bellevueju, u okolici Beča, i morao je neko vrijeme napustiti svoje pacijente što ih je imao na terapiji – a bila su to još početna vremena analitičke terapije. Među njima je bila i pacijentica kojoj je Freud nadjenuo izmišljeno ime Irma. Kao što sam kaže, Irma je bila u tijesnom prijateljstvu s njegovom obitelji, što ga je kao analitičara postavljalo u škakljiv položaj, budući da je na panju bilo osobno prijateljstvo, u svakom slučaju nastojao je izbrisati tragove realne osobe. Terapiju je prekinuo u situaciji kad su simptomi kod pacijentice još uvijek ustrajavali, i upravo dan uoči sna posjetio ga je zajednički prijatelj, u snu preimenovan u Otta, koji mu je rekao da Irmino stanje nije sasvim dobro. Freud je njegove riječi razumio kao prebacivanje, zapisao je Irminu povijest bolesti kako bi je u svoju obranu predložio zajedničkom prijatelju M. i u takvom stanju otišao na počinak. I sanjao je.
More...