CEEOL - Search Result

(Ne)zakonitost imenovanja upravnih odbora javnih ustanova u Tuzlanskom kantonu

Author(s): Ervin Mujkić / Language(s): Bosnian

The focus of this article is the appointment of board members of public institutions in the Tuzla Canton, with emphasis on certain controversial issues that arise in this process, for which could be said, quite reasonably, that they result in a violation of the law. First of them is the appointing of “temporary boards” or “temporary board members”, and the second is the issue of appointing candidates who do not meet the general criteria for appointment to the boards. The author of this analysis points out the illegal practice, indicates its negative effects, and draws attention to the attempt to establish a political and even party control over the resources of public institutions.

More...

BiH pred Europskim sudom za ljudska prava

Author(s): Monika Mijić / Language(s): Croatian

Since ratification of the European Convention on Human Rights on 12 July 2002, the respect of human rights in Bosnia and Herzegovina has been a subject of control by the European Court of Human Rights. The Court delivered 16 judgments against Bosnia and Herzegovina so far and in 15 judgments it found violation of Convention rights. Most of these judgments reveal structural problems in domestic legal order: a situation in which the established violation concerns not only individual applicant but also a number of other persons in similar situation. These judgments impose on BiH dual legal obligations: 1) to undertake, subject to the Committee of Ministers' supervision, general measures to prevent new, similar violations and, if appropriate, individual measures to end the established violation; and 2) to pay applicants the sums awarded by way of just satisfaction. The author analyzes the most significant Court’s judgments delivered against BiH and their impact to BiH’s legal system in terms of legal obligations concerning the implementation of these judgments, as well as measures taken so far by domestic institutions.

More...

Da li je neophodna reforma penzionog sistema u Bosni i Hercegovini?

Author(s): Sanel Karađuz / Language(s): Bosnian

U osnovi svih analiza koje vode određenim reformama penzionih fondova u RS i FBiH, nalazi se oblikovanje postojećih sistema, a ne njihov potpuni redizajn koji bi mogao dati bitno drugačije rezultate. Ovakav pristup je usmjeren na održavanje minimalne funkcionalnosti koja je u suštini upitna, dok bi temeljno novi penzioni sistem imao šansu da proizvede na samo minimalne efekte nego i da bude jedna nova pokretačka alatka u ekonomskom sistemu BiH. Naravno, jasno je da prelazak sa postojeceg PAYG sistema penzionog osiguranja RS i FBiH na neki drugi sistem neminovno podrazumijeva kraći ili duži tranzicijski period, posebno ako se ima u vidu kompleksnu političku i ekonomsku situaciju u BiH. Pri ovome treba detaljno razviti plan reforme, čija svrha će biti potpuno redizajnirani penzioni sistem. Tranzicija penzionih sistema u RS i FBiH, o čijoj se neodrživosti u sadašnjem principijelnom obliku govorilo kroz uticajne faktore razvrstane u tvrde i meke varijable, prema sistemu budućeg penzionog osiguranja u BiH, koji je gore u tekstu argumentiran, može se u predstojećem periodu izvesti na tri već pomenuta stuba: 1. Stub: obavezno državno osiguranje koje je zapravo socijalno osiguranje; 2. Stub: obavezno+dobrovoljno kod komercijalnih kompanija; 3. Stub: dobrovoljno individualno osiguranje; 1. stub predstavlja obavezno državno osiguranje koje se ogleda u socijalnim penzijama koje država više ne obezbijeđuje od obaveznog doprinosa na plaće zaposlenih, nego opštim porezima i porezima na određene vrste luksuznih roba i usluga; 2. stub se sastoji od doprinosa osiguranika, akumulirani na ličnim računima, kapitaliziraju se u različitim poslovnim investicijama. Cilj je ostvariti što veću dobit, povećati kasniju penziju osiguranika; i 3. stub predstavlja osiguranje za one osobe koje se žele dodatno osigurati za starost, invalidnost ili smrt hranitelja. Ovakvo rješenje penzionog sistema zasnovanog na tri stuba je već dobro rašireno u zemljama tranzicije, posebno u Istočno-evropskim državama, te bi kao takvo smanjilo mogućnost pojave nepredviđenih momenata na najmanju moguću mjeru. Međutim, svaka država bi trebala da se razvija u pravcu interesa svojih građana, a ne birokratije koja se u našim okolnostima samo širi, a nikako ne racionalizuje. Predložena tranzicija penzionog osiguranja i sistema na BiH nivou, kako je već objašnjeno, predstavlja optimalno rješenje koje bi trebalo da, u skladu sa svjetskim kretanjima iz domena penzijsko-invalidskih reformskih pravaca, povede penzioni sistem u BiH prema privatnim investicionim penzionim fondovima. Individualni privatni penzioni računi u okviru investicionih penzionih fondova, zasigurno bi imali najveću podršku građana, uz posebno zakonodavstvo koje bi vodilo računa o najugroženijim kategorijama građana, ali i starih radnika, koji su već ulagali u stari sistem, osigurao bi se pouzdan penzioni sistem u BiH. Uzor primjene ovakvog penzionog sistema je Čile, zemlja koja služi kao svijetao primjer potpune neovisnosti pojedinca od penzionog sistema koji nameće država. Obavezno državno penziono osiguranje je ukinuto i svaki zaposleni uplaćuje svoje penziono osiguranje jednoj od mnogobrojnih konkurentskih firmi čija je glavna djelatnost upravljanje penzionim fondovima. Poslodavac mjesečno uplaćuje na privatni penzioni račun zaposlenog 10% njegove plate onoj firmi koju lično izabere, bez ikakvih dodatnih naknada državi u ime penzionog osiguranja. Zaposleni ima mogućnost da promjeni osiguravajuću firmu kad god poželi, ali isto tako mu nije smetnja da promijeni ni poslodavca, koji mu uplaćuje isti postotak od ukupnih primanja na račun firme koju je odabrao. Osoba se može penzionisati ako je ostvarila uslove za minimalnu penziju, koja je u visini prosječne, iako je starosna granica 65 odnosno 60 godina. Dakle, radni vijek osiguranika zavisi od visine njegovih akumuliranih sredstava na računu. Svaka penziona firma nudi svojim osiguranicima mogućnost projekcije ostvarivanja uslova za odlazak u penziju uz utvrđivanje određenih parametara. Program im omogućava da predvide dužinu svog radnog vijeka uz konkretne iznose štednje ili obratno, visinu štednje određuje za odabrani period godina koje želi da radi. Osiguranik nije vezan za konstantnu i utvrđenu visinu štednje, ona može varirati. Čak ni dugogodišnji prekid rada nije smetnja u realizaciji penzije. Interesantno je da su posljedice ovog penzionog sistema povećan životni standard, tako što su penzije u prosjeku duplo veće od onih ostvarenih u prethodnom sistemu. Preuzimanje sudbine u svoje ruke, Čileanci su nazvali "libertita" (osloboditeljka). Dakle, pozitivna iskustva Čilea se mogu sumirati na sljedeći način: Lični izbor osiguranika kojem će investicionom fondu povjeriti svoj novac• Lični izbor osiguranika o dužini svog radnog vijeka• Penzioneri imaju svoje lične štedne račune i ne zavise od politike ili vlade koja• određuje kriterije za preraspodjelu penzija osiguranicima Vlada ne nameće kriterije za visinu penzionih koeficijenata ili ukupnih iznosa• Penziona prava se ne moraju realizovati štrajkovima i pregovorima sa vladom• Nema sukcesivnog pooštravanja uslova penzionisanja• Iznosi penzija ne zavise o kreditnom zaduživanju države kod međunarodnih• finansijskih institucija. Iako je u uslovima BiH teško povjerovati da bi odgovorni organi vlasti mogli promovirati ovakav sistem, njegova realizacija bi sasvim izvjesno bila moguća. U tom slučaju, u periodu tranzicije bi obezbjeđivanje vanjskih izvora finansiranja bilo opravdano i racionalno. Svi dostupni unutrašnji izvori finansiranja bi trebali biti mobilizirani i zagovarana opšta štednja, kako bi se premostilo finansiranje već penzionisanih osoba, ali i onih koji se nalaze pred ostvarivanjem prava na penziju. Ovdje bi se aktueliziralo i važno pitanje kapitalizacije imovine sadašnjih PIO RS i FBiH. Stvarnost je da je rijetko koja Vlada spremna poduzeti restriktivne mjere u ime viših ciljeva za svoje cjelokupno stanovništvo, nego obično teži kratkoročnim programima koji brzo pokazuju rezultate i donose političke poene. U čileanskom slučaju su se rezultati počeli srednjeročno ostvarivati, a troškovi tranzicije bili su plaćeni zato što je postojala odlučnost vlasti da se reforma sprovede i opozicionisti je nisu mogli spriječiti. Isto tako, interesantno je osvrnuti se na zapažanja koja dolaze iz društava visoko razvijenih tržišnih ekonomija u kojim se navodi neodrživost PAYG sistema, te da je jedna od najvažnijih varijabli svakog penzionog sistema tržište rada (Labur Market). “…Konačno, najvažnija mjera nije područje penzione politike. Pokretanje reforme na tržištu rada Njemačke u cilju stvaranja prilika za zapošljavanje, samim tim i kompletnije radne biografije, posebno na samom dnu raspodjele zarada, koristilo bi finansijskoj imovini za njemački penzioni sistem.” I na kraju, s obzirom da nije moguće izbjeći ono što je realnost u svim reformskim procesima, pa tako i penzijskog osiguranja, mora se prodiskutirati trenutna politika u BiH unutar koje se proces odvija. Naravno da postoje intergrativne, ali i deizintergativne politike u BiH i da su one realnost i tako ih treba i posmatrati. Sve snage koje nastoje izvesti reformski proces penzionog sistema u BiH tako da sve kategorije socijalnih partnera budu zadovoljene i da se pri tome postigne efekt integracije BiH u jednu modernu evropsku državu, članicu EU, imaju pravo i obavezu da se konsolidiraju po ovoj osnovi.

More...

Da li je u Bosni i Hercegovini moguće uspostaviti sistem socijalne zaštite na državnom nivou: pravni osnov i potreba njihove dopune/izmjene

Author(s): Aida Hunček-Pita / Language(s): Bosnian

We can agree that in the field of social protection in Bosnia and Herzegovina, confusion prevails because of lack of social policies at the state level, and misunderstanding the basic concepts of social protection, social insurance, social assistance and social needs. Contribution to this situation was made by laws that were enacted at different levels, and also their disparity in the definition of rights, the categorization as well as the amount of financial benefits for the same categories of socially vulnerable citizens. By this manner, authorities at all levels contribute to further violations of civil rights and discrimination among citizens, particularly those socially most vulnerable.

More...

Državna pomoć: izazovi transpozicije političkog i pravnog okvira EU u Bosni i Hercegovini

Author(s): Davor Vuletić / Language(s): Croatian

Nesumnjivo je da EU koncept reguliranja državne pomoći postavlja pitanje vječite potrage za balansom između izvršavanja najtradicionalnijih finansijskih funkcija vlade i sve više obavezujućih pravila EU vezanih za razvoj i jačanje jedinstvenog tržišta. Ovakav pristup EU podržavaju suštinski ciljevi ugovora i ono što se percipira kao rastuća potreba za prevencijom narušavanja konkurencije i trgovine među državama članicama. Nadalje, nedostatak zajedničke industrijske politike ili konsenzusa o direktnoj poreskoj politici u EU kreirala je prepreku za punu primjenu pravila konkurencije i opasnosti od ozbiljnih prekograničnih efekata. Iako su pravila o državnoj pomoći iz Ugovora o osnivanju EZ nastala kao kompromis, postigla su uticaj na naconalne politike koje se nisu mogle predvidjeti. Problem delikatnog balansiranja između Komisije i država članica po pitanju državne pomoći i suvereniteta u ekonomskoj politici je vidljiv iz porasta slučajeva iz oblasti državne pomoći, žalbi pred Europskim sudom, te obima ne prijavljenih slučajeva državne pomoći i problema povrata nelegalne državne pomoći. Proces stabilizacije i pridruživanja zahtjeva od potencijalnih kandidata i država kandidata da primjene EU pravila, prakse i pristupe znatno prije formalnog članstva u EU. Pravila državne pomoći su rezultat decenijama dugog iskustva u rješavanju problema balansa između ekonomskog suvereniteta država članica i potrebe da se zaštiti konkurencija i trgovina na zajedničkom tržištu. Međunarodne obaveze za Bosnu i Hercegovinu u ovoj oblasti proizilaze iz Privremenog sporazuma, Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između BiH i EU, Sporazuma CEFTA 2006, Sporazuma o energetskoj zajednici jugoistočne Europe, a u budućnosti i pravila Svjetske trgovinske organizacije. Ustavni osnov za donošenje Zakona o državnim pomoćima sadržan je u članu IV.4. Ustava Bosne i Hercegovine koji utvđuje ovlaštenja Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovinine za donošenje zakona u svojoj nadležnosti. Ustavni osnov za nadležnost Bosne i Hercegovine je u članu III. 1. b) Ustava BiH jer je tematika zakona usmjerena na regulisanje sistema koji treba spriječiti narušavnje konkurencije i vanjske trgovine između BiH i drugih zemalja. Nadalje, značajna uloga i obaveza entitetskih vlasti u omogućavnju uspostave sistema državne pomoći ima ustavni temelj u članu III.2. b) Ustava BiH koji utvrđuje da će svaki entitet pružiti svu potrebnu pomoć vlastima Bosne i Hercegovine kako bi joj se omogućilo da ispoštuje međunarodne obaveze. Ustav BiH vanjsku trgovinu navodi izričito kao nadležnost Države BiH. Stoga svaki metod pravnog tumačenja, bilo jezički, logički, sistemski, historijski ili ciljni dolazi do identičnog zaključka: Zakon o državnoj pomoći mora biti donesen na nivou BiH, a samostalni državni organ mora biti formiran na nivou BiH. Konačno uspostava sistema državne pomoći unijet će mnoge nove elemente u pravni sistem BiH, poput doktrine učinka a posebnmo direktnog dejstva pravnih propisa EU. Ključni element za shvatanje promjena u pristupu ovoj materiji je zahtjev iz stava 2 člana 36 Privremenog sporazuma. Naime, svaka praksa suprotna ovom članu 36 (71) ocjenjivat će se na osnovu kriterija koji proizilaze iz primjene konkurencijskih pravila važećih u Zajednici, posebno čl. 81., 82., 86. i 87. Ugovora o osnivanju Evropske zajednice i instrumenata za tumačenje koje su usvojile institucije Zajednice. To će zahtjevati i jedan dugotrajan proces obuke ljudi koji će ova pravila primjenivati kako u državnoj administraciji tako i u poslovnim subjektima ali i u akademskoj zajednici.

More...

Globalna ekonomska kriza, političke nesigurnosti i mogućnosti za reforme u Bosni i Hercegovini

Author(s): Boris Tihi / Language(s): Bosnian

- Povezivanje geografije i ekonomije, koje se postiže regionalnim integracijama, donosi brojne prednosti povećanjem međuzavisnosti između užih regiona i smanjivanjem njihovih tendencija ka autarihičnosti. - Teoretski model nodalno-funkcionalne regionalizacije je značajno poremećen u slučaju dezintegracije bivše Jugoslavije, kao dijela regiona Jugoistočne Evrope, a posebno unutar Bosne i Hercegovine kao subregiona. - Drastiščan pad GDP-a najbolji je dokaz za ovakav zaključak, pošto to nije uzrokovano samo ratom, nego i vještačkim podjelama nekada konzistentnih regiona. - Bazični ekonomski indikatori za Bosnu i Hercegovinu, kao što su GDP per capita, stopa nezaposlenosti, struktura privrede, odnos uvoza i izvoza i drugi, znatno su lošiji od većine zemalja u tranziciji, uprkos značajnoj pomoći međunarodne zajednice, što je direktna posljedica političke podjele na dva entiteta i dezintegrisane četiri bivše makroregije. - Procesi ekonomskih integracija na nivou Bosne i Hercegovine, bivše Jugoslavije i regiona Jugoistočne Evrope mogu se odvijati paralelno, mada su pomaci od užih ka širim regionima prirodni put. - Na nivou Bosne i Hercegovine najveća prepreka usklađivanju geografije i ekonomije je postojanje dva entiteta sa velikom samostalnošću i autarhičnim tendencijama, što dovodi do slabih centralnih institucija i nepostojanja jedinstvene strategije ekonomskog razvoja. - Brža ekonomska integracija regiona bivše Jugoslavije u interesu je svih novih samostalnih država koje su iza nje nastale, zbog komplementarnosti resursa, tradicije i nepostojanja jezičnih barijera.

More...

Institut vremenskog važenja zakona u predmetima ratnih zločina pred Sudom BiH

Author(s): Azra Miletić / Language(s): Bosnian

When it comes to Bosnia and Herzegovina, the applicability of the Criminal Code may be characterized as a first-class legal issue, particularly as regards war crimes and other cases of gravest breaches of international humanitarian law currently being prosecuted. It has been in the focus of interest of not only the legal community, primarily because two quite different regimes or approaches to the application of criminal codes in such cases have been on the scene, depending on whether a criminal case is prosecuted by the Entities’ judiciary or the Court of BiH. As to the comparison between codes, sometimes several codes, two principles on which it is based should be taken into account: the principle of concreteness and the principle of alternativity. Both principles are sometimes differently perceived in theory. In addition, different approaches and even inconsistencies in their application exist in the case-law. In this respect, one should particularly bear in mind that the aforementioned comparison seeks, in fact, to identify a code more lenient to the perpetrator, that is, to the case at issue, and sometimes it can be the code prescribing a more stringent punishment for the relevant criminal offense. At the time when the Dayton Peace Agreement was signed, BiH was not a signatory state to the Second Optional Protocol to the International Covenant on the Civil and Political Rights at the international level as prescribed by the Optional Protocol II, and was not obliged to make reservations to the Protocol. Therefore, Article 2 of the Optional Protocol II constituted no obstacle to the existence of death penalty in the BiH legislation during the period from the signing of the Dayton Peace Agreement until the adoption of new criminal legislation. In general, Article 2 of the Second Optional Protocol prescribes that each member state shall be obliged to take necessary measures to abolish the death penalty within its jurisdiction. This was done by the adoption of the Criminal Code of the Federation of BiH (1998), the Criminal Code of Republika Srpska (2000) and the Criminal Code of Brčko District (2001), when the death penalty was abolished, or more precisely, removed from the criminal legislation in Bosnia and Herzegovina. Article 4a) of the CC BiH, which is identical to Article 7(2) of the ECHR, provides for an exceptional deviation from the principle set forth in Articles 3 and 4 of the same Code. It also provides for trial and punishment for acts constituting criminal offenses pursuant to international law, or violations of the prohibition-type norms and rules that are generally supported by all nations, that are of general importance, or considered to be or to represent universal civilization achievements of the contemporary criminal law, where such acts are not prescribed as criminal under national legislation. Article 4a) of the CC of BiH addresses not only trial for these criminal offenses, but their punishment, too, because if an offense has not been prescribed, then the sanction thereof has not been prescribed either. Furthermore, it is impossible to apply one code to the qualification of the offense, and another one to the criminal sanction, that is, a combination of codes. Therefore, punishment of war crimes perpetrators in application of the referenced provision has not been conditioned with the application of Articles 3 and 4 of the Criminal Code of BiH. This provision also applies in trials of cases qualified as Crimes against Humanity, as stipulated under Article 172 of the CC of BiH. The application of the referenced Article, however, also ensures to the full extent trials based on joint criminal enterprise and command responsibility. The CC of SFRY did not explicitly stipulate these forms of participation and responsibility. They however, do fall under customary international law and treaty law as now stipulated in Article 180 of the CC of BiH.

More...

Komisija za raseljena lica i izbjeglice (CRPC) – pravno nasljeđe

Author(s): Srđan Arnaut / Language(s): Bosnian

Constitution of Bosnia and Herzegovina established state structure clearly indicating what are the competencies of institutions in Bosnia and Herzegovina and by the principle of negative competence defined that all that is not under the state responsibility is under the responsibility of entities. However, in accordance with the Article 7 of Dayton Peace Agreement the Commission for Real Property Claims of Displaced Persons and Refugees (CRPC) was established and it used to be an absolute authority in the domain of property return and tenancy rights for displaced persons and refugees, as well as to all those illegally deprived from property during the war period in Bosnia and Herzegovina. The Commission did not use to work on the basis of regulations and laws of Bosnia and Herzegovina, but on the basis of its own regulations. CRPC decisions could not be revised by any institution in Bosnia and Herzegovina. CRPC could only revise its own decision by the appeal of interested party or by the official duty. This Body which had an international character and whose members enjoyed the immunity had limited time of duration of its mandate and during this period they resolved 300.000 requests by which more than 95% of deprived or occupied property was returned. When the mandate of CRPC ceased, all unsolved requests were passed to entities in accordance with entity laws and they continued to be resolved in accordance with the entity regulations. After the casement of CRPC, 700 appeals on which objections were given in a due time by interested parties, remained unsolved, but due to the undisputed decisions of CRPC and prohibition of their revision no one could decide on them.

More...

Kultura i kulturno-historijsko naslijeđe u Bosni i Hercegovini: Zakonodavno-pravni okvir

Author(s): Amra Ohranović / Language(s): Bosnian

This paper presents a brief overview of legislation in the field of culture and cultural and historical heritage in Bosnia and Herzegovina. In the Republic of Srpska culture and cultural and historical heritage are within the jurisdiction of the entity, while in the Federation of Bosnia and Herzegovina they are within the jurisdiction of the cantons. This resulted in a large number of laws which regulate the various areas of culture at different levels: cantonal, entity and state level. The laws are not harmonized, nor they are consistent with the recommendations of international conventions. Special attention has been focused on analyzing problems that are related to non-compliance of regulations in this area, the institutional culture, coordination and collaboration, documentation and archiving, and the financing of culture and cultural and historical heritage. Despite the large number of regulations in this area, the lack of legislation, whether at the state level either at the entity level (Federation), led culture to a level where it is now. In order to overcome the problems resulting from the current legislative framework, it would be necessary do adopt legislation at the state level which would establish the basic principles. It would be a first step in creating conditions for equal development of culture in the whole of Bosnia and Herzegovina.

More...

Manjkavosti upravnog postupka u postupku eksproprijacije

Author(s): Nejra Orić / Language(s): Bosnian

This article presents defectiveness, but also feasibilities with regard to improve every particular aspect of expropriational administrative procedure in purpose of efficiency, transparency, timeliness, and individual's protection against arbitrariness of public authorities. Beside each caught sight defectiveness concrete (potential) solution is proposed. For some problems, solution is possible to achieve by changing positive legislature, but for others by changing legal practice. Accordingly to Bosnia and Herzegovina's obligations to harmonize it’s legislation with acquis communautaire, relavant legal opinions of European Court for Human Rights are given. Expropriation act closely correspond with one of the fundamental rights – ownership right. Therefore, a balance between public and private interest must be expressed by adequate and precisely determined compensation for expropriated property.

More...

Medijski sporovi u BiH: Deset godina sudske prakse u sporovima za zaštitu od klevete

Author(s): Amela Kadrić / Language(s): Bosnian

Bosnia and Herzegovina is the only country in the region which decriminalized defamation and transferred it from criminal to civil legal domain, even with certain shortcomings, has well elaborated anti-defamation acts. Although defamation laws exist at three levels: FB&H, RS and BDB&H, they are harmonized and provide same protection. In past 10 years, since Defamation law was enacted in the Federation, well established case-law has been developed. However, there are some differencies in the case-law of FB&H, RS and BDB&H courts, which might raise concerns as to equal protection of human rights as set forth in the ECHR. Problem of identification of libeled person is a very serious issue, because courts have different legal standing on this particular issue. The other problem is of the question of responsibility of libeler, on which courts also have different opinions. Some courts consider that person who gave information to the author of the text published in media cannot be responsible for defamation, while other courts take different position. It would be highly recommended that the case-law in respect of these problems becomes as harmonized as possible. Another problem is the issues of interim measures. Author argues that statutory provisions are imprecise and incomplete and that it is difficult for courts to utilize these provisions due to imprecise definitions. Author also argues that the use of medical expert witnesses – neuropsychiatrists - in order to decide on non-pecuniary damages if defamation is established, creates further problems and is contrary to the European Court’s and B&H Constitutional Courts’s case-law. Furthermore, this often leads to unnecessary delays in court procedure which is in case of defamation urgent ex lege. Therefore, the author argues that this problem might be overcome by stricter application of ECHR standards in relation to this issue, which will also contribute to the speedy resolution of such cases.

More...

Narod odlučuje – direktna demokratija u Njemačkoj: pregled kao razmišljanje za Bosnu i Hercegovinu

Author(s): Manfred Dauster / Language(s): Bosnian

U Bosni i Hercegovini donošenje političkih odluka od strane naroda zapravo nikada nije istinski ni bilo tematizirano. Narodna inicijativa ili referendum nikada se nisu niti spominjali, barem ne tako da je to mogao percipirati i neki međunarodni promatrač. Ali to se očito promijenilo. Politički vrh Republike Srpske od 2006. godine uživa u tome da crta scenario političke borbe, u kojem narod treba biti pozvan da odlučuje kao demokratska instanca. Dok se ranije govorilo o plebiscitima za sticanje neovisnosti srpske administrativne jedinice od države Bosne i Hercegovine, pa kako god ta neovisnost bila oblikovana, 2011. godine meta su državne institucije, za koje se na drugim mjestima ne bi nikada ni pomislilo da bi mogle biti predmetom političkih pitanja postavljenih biračima. U posljednje vrijeme naime radi se o Sudu BiH i pridruženom mu Tužilaštvu. Ove institucije izazivaju nezadovoljstvo srpskih entitet-političara, te bi njihovu sudbinu trebalo predati u ruke srpskih birača. O ovoj čudnovatoj situaciji bit će riječi kasnije u tekstu, u poglavlju III. Bez obzira kakav čovjek imao stav o direktnoj demokratiji, u svakom se slučaju preporučuje instrumente direktne demokratije upotrebljavati krajnje oprezno i promišljeno. Ukoliko se to ne učini, a plebiscit degenerira u sredstvo dnevnopolitičke borbe, taj instrument se može vratiti kao bumerang onom ko ga upotrebljava. Dobar primjer za to je Drugo francusko carstvo. Napoleon III, koji je vladao na autoritarno-cezaristički način , je svaki put kada bi izgubio podršku u parlamentu ili kada mu se činilo da ju je izgubio, izlaz tražio tražeći mišljenje birača. Dobitni poeni koje je Napoleon III uspio izvojevati na plebiscitima, učinili su da on zaboravi kakvo je stanje po pitanju prihvaćanja njegove politike općenito. Tako je bio dovoljan samo još jedan poticaj izvana – a u slučaju Napoleona III taj poticaj je bio u vidu njemačko-francuskog rata 1870/1871 - kako bi se iznutra nagrizani autoritarni sistem „Second Empire“ srušio kao kula od karata. Plebisciti mogu biti kao otrov: oni mogu izazvati ovisnost i učiniti slijepim za stvarni život. Situacija u Republici Srpskoj, koja pokazuje autoritarne crte, ima nešto od opisanog. Ako u jednoj zemlji, koja se kao Bosna i Hercegovina nalazi u prelomnoj situaciji i u ustavnopravnom smislu, svirači političkih orgulja zasviraju u registar plebiscita, muzika koja se na taj način proizvede ne mora biti prijatnih tonova. Stoga se isplati tj. dobro bi bilo baciti pogled na ustavnopravne partiture drugih ustavnih sistema. Od njih se može naučiti ponešto o postupanju sa instrumentima neposredne demokratije, mogu se objektivizirati diskusije unutar Bosne i Hercegovine, te postaviti pitanje da li su primijenjeni postupci primjereni. Zato ćemo pobliže osvijetliti direktnu demokratiju u državnoj zajednici Savezne Republike Njemačke. Unaprijed možemo ustvrditi da Njemačka nije pogodno tlo za projekte „na horuk“. Niko u Njemačkoj neće birače pozvati na birališta zbog dnevnopolitičkih diskusija. Također, unaprijed već možemo reći da u Njemačkoj plebisciti nisu polje u kojem su aktivni populisti i demagozi. Ovaj tekst pružit će historijski pregled ustavnopravnog razvoja čiji je rezultat aktuelno stanje (Glavni dio, I). Nakon toga, bit će predstavljena aktuelna ustavnopravna situacija. (Glavni dio, II). Lokalne građanske inicijative / Bürgerbegehren, koje na razini gradova i općina predviđa komunalno ustrojstvo njemačkih zemalja, ovdje neće biti predstavljene, iako su se pokazale dobrima u procesima tvorbe volje na lokalnoj razini. Njihovim predstavljanjem otišli bismo predaleko i prekoračili zadati okvir pukog pregleda stanja. I regulativa iz običnih (pokrajinskih) zakona koja se odnosi na postupke za referendum i narodno izjašnjavanje bit će predstavljena samo u obimu u kojem je to neophodno za bolje razumijevanje. Pri tom će egzemplarno biti prikazane samo neke norme saveznih zemalja. I ovdje je to uslovljeno prostorom koji nam stoji na raspolaganju. U posljednjem poglavlju (Glavni dio III, kao i Završne napomene) će iz perspektive inostranog promatrača biti predstavljena ustavnopravna situacija u Bosni i Hercegovini, tj. bit će propitano koji sadržaji u kojim postupcima mogu biti stavljeni na odlučivanje biračima.

More...

Referendum i njegova (zlo)upotreba: pravni aspekt

Author(s): Zlatan Begić / Language(s): Bosnian

The referendum is a democratic institution that is fully complementary to the concept of governance based on democratic principles. Unlike the Republic of Srpska, subject matter of direct citizen participation in decision-making process is not regulated by the Constitution of B&H and Federation of B&H nor by the other legislative acts. This subject matter is only partially regulated in Federation of B&H at the local self-government but not at the level of this entity and cantons. Complex states, such as Bosnia and Herzegovina, must be based on negotiation and consensus between different political actors which represent various economic, regional, ethnic and other interests. Cooperation of these subjects must be provided in good faith and within the limits of law, and must be located within the relevant institutions of the system. It seems that crucial mistake made by the international community in Bosnia and Herzegovina was the allocation of negotiation of constitutional changes and other key issues from state institutions to the informal centers of power, located around political leaders and party leaderships, thus giving them some kind of legitimacy and competencies that do not belong to them in accordance to inner and international law. Thus, responsibility of elected representatives in government institutions have been reduced to a great extent. This process caused an opportunity for manipulation with citizens which culminated with adoption of the Decision on calling a republican referendum in Republic of Srpska. As will be seen from the text that follows, not only the Constitution of Bosnia and Herzegovina, but also the Constitution of the Republic of Srpska were violated by the mentioned decision.

More...

Referendum u Bosni i Hercegovini

Author(s): Aida Hunček-Pita / Language(s): Bosnian

In order for citizens to directly decide at the state level, it is essential to define, in the Constitution, the jurisdiction of the Parliamentary Assembly to announce a referendum by its decision. As Bosnia and Herzegovina in its Constitution do not regulate the issue of referendum, therefore there is no legislation to regulate this issue in details; nobody can talk about the issue of citizen's referendum at the state level. The Constitution of Republika Srpska defines that National Assembly, as the holder of the legislature, can call the referendum on matters within its jurisdiction. Furthermore, following the legal subordination, the Law on referendum and citizen's initiative regulates that National Assembly can call referendum at the Republic level on any matter within its jurisdiction. However, if we descent to the level of local self-government, we can find the legal basis for direct participation of citizens in decision making and thus the basis for the referendum. Referendum can be announced at the level of municipality or city by municipal assembly or city assembly in order to declare the matters from its jurisdiction that are established by the law, the statute of municipality or city.

More...

Reguliranje državne pomoći u pravu Bosne i Hercegovine u kontekstu evropskih integracionih procesa

Author(s): Emina Hasanagić / Language(s): Bosnian

In this paper the author analyzes the problems of state intervention in the B&H, with emphasis on state aid, in the context of the requirements that B&H must fulfill in order to become a member state of the European Union. The author points out the problems regarding the adoption of relevant legislation and the establishment of institutions in the area of state aid, and the consequences which are reflected in slowing the progress of B&H towards european integration processes. The author emphasizes the importance that legal regulation of state aid has in strengthening the economic functions of the state, which indirectly influences the social situation in B&H.

More...

Selekcija nosilaca pravosudnih funkcija u BiH - kritički osvrt sa prijedlozima

Author(s): Mahir Muharemović / Language(s): Bosnian

The selection procedure of judges and prosecutors represents a key competence of the High Judicial and Prosecutorial Council of Bosnia & Herzegovina (HJPC) and the quality of the selected candidates reflects directly to the quality of the judiciary of Bosnia & Herzegovina as a whole. In this sense, the HJPC issued new regulations concerning the selection procedure introducing a new examination which has to be taken by all candidates for a position within the judiciary. The initial intent of a such examination seems to be a fair and transparent selection procedure based on measurable criteria. But introducing an another exam could also have negative side effects and even effects contrary to those who are intended by such an exam. Prosperous candidates for judge or prosecutor positions have already undergone an examination procedure called ”Bar Exam“ which qualifies them, with the relevant work experience, according to the Law on the HJPC, for positions in the judiciary. The concept of the new exam is the very same as the concept of the Bar Exam regarding the knowledge that is to be tested. There is no orientation to practical issues, relevant skills, psychological test and similar. In this regard, there is also the problem of the legal associates who are performing judge tasks and issue decisions in full judge capacity at courts (at least in the Federation of B&H) but who would be treated by the new examination as all external candidates.

More...

Sistem zdravstva u Bosni i Hercegovini: stanje i pravci moguće reforme

Author(s): Ervin Mujkić / Language(s): Bosnian

This paper represents a brief overview of the health care system in Bosnia and Herzegovina. Author analizes the legislation, and detects some of the unresolved issues regarding the health care reform. Health care organization and financing in Bosnia and Herzegovina are the responsibility of entities, while Brcko District runs a health care system over which neither entity has authority. Bosnia and Herzegovina, therefore, has 13 ministries of health: one for Republic of Srpska, one for Brcko District, one for the Federation of Bosnia and Herzegovina and ten cantonal ministries in the Federation (one for each canton). Despite a number of reform proposals, health care system remains essentially unchanged since 1997. The main problems of the health sector in Bosnia and Herzegovina are: inequitable access to health care, poor quality of health care services, corruption, inadequate and untransparent system of financing, obsolete technology and lack of funds to invest in new equipment. With all the accumulated problems in mind, it is more than obvious that the reform is necessary.

More...

Stranačka legitimacija organa uprave u upravnom postupku i upravnom sporu

Author(s): Amra Ohranović / Language(s): Bosnian

This paper deals with the determination of active and passive party legitimacy in administrative procedures and administrative dispute with particular reference to the position of administrative authority in the entire administrative procedure.

More...

Ustav Bosne i Hercegovine: Nedovršena pravna država – diskurs

Author(s): Manfred Dauster / Language(s): Bosnian

Ko još u 2010. godini govori o Ustavu BiH od 14. 12. 1995, o ustavu koji datira sa kraja ratnih sukoba u ovoj zapadnobalkanskoj zemlji i kojim se okončava mirovni ugovor iz Daytona, ne može zaobići njegovu nesavršenost. Kazano grubim jezikom, on predstavlja samo organizacionopravni statut koji na jednoj strani izražava minimalni konsens strana u bosnaskom ratu o tome šta bi zajednička država BiH morala biti i na drugoj strani odražava vremenski trenutak u kojem su u Rambouilletu i Daytonu vođeni mirovni pregovori. Jedan od njegovih nedostataka se sastoji u potpunoj ustavnoj šutnji o sudskoj vlasti, o njenoj organizaciji i zadacima, o sudijama i njihovoj nezavisnosti, kao i u nepostojanju, idividualnih garancija prava na zakonskog sudiju. Tako se ključni stav iz čl. I/2 Ustava BiH, da je BiH pravna država, pokazuje kao nepotpun. Što se tiče ostalih nedostataka ovdje o njima ne može biti riječi, posebno ne o hipertrofičnoj politici koja parališe nesavršenu organizaciju države, budući da bi takvo objašnjenje probilo okvire ovog članka. Posmatrač će se, ipak, začuditi da unatoč stalnim internacionalnim i nacionalnim kritikama nije došlo do poboljšanja Ustava. U ovom prilogu nije moguće rasvijetliti razloge zbog kojih su propali dosadašnji reformski pokušaji. To bi nas uvuklo doboko u analizu političkih pozicija unutar BiH. Agiranje politike i pojedinih političara posmatraču sa zapada se ne pokazuje kao racionalno. Bez duboke političke analize, koja do danas očigledno nije provedena, neće biti moguće rekonstruirati stvarnu pozadinu, jedva prihvatljivog ustavnopravnog držanja pojedinih protagonista koji cijelo vrijeme slijede politiku koja je definirana prema etničkoj liniji. Ako se, ipak, svim mogućim argumentima – čak i potpuno nerazumnim – po svaku cijenu održava ovaj ustavnopravni statusu, takva odbrana status quoa može se jedino objasniti egoizmom vlasti određenih etničkih grupa. Ustav koji organizira krov društva nije naprosto statut kojim se ustanovljava jedno udruženje i uspostavljaju njegovi organi. On ne zrači samo prema državi i prema politici, nego utiče i na život pojedinca. On je prema tome suviše važan da bi se prepustio egoističnim grupama vlasti, ma koje boje one bile. Čini se, ipak, da je upravo to u BiH slučaj. Ovo je moguće samo zbog toga što su stanovnici ove ustavnopravne kuće uočljivo neizainteresirani za samo stanje u kući. Nema društvenog dikursa o ustavnim pitanjima koja se tiču ustavnog identiteta. Nije sasvim tačno da društveni interes ima svoju osnovu samo u činjenici da je Ustav iz 1995. zaključen bez učešća samog naroda. Jer, i ustavi drugih evropskih država su donešeni bez neposrednog učešća naroda, a da nakon toga državni narod nije u pogledu ključnih društvenih odluka upao u takvu nezainteresiranost, tačnije u apatiju, kako je to slučaj u BiH.

More...

Zatvorski sistem u Bosni i Hercegovini i europski zatvorski standardi

Author(s): Adnan Ćerimagić / Language(s): Bosnian

In past 10 years Bosnia and Herzegovina (BiH) has been highly criticized for violation of human rights of prisoners by the European Union, Council of Europe (CoE) and Human Rights Watch. Although international community supported BiH to achieve better standards in prison system it is still confronted with problems of overcrowding, lack of staff, lack of institution responsible for initial and continuous prison staff training, etc. BiH is a member of the CoE and it is obliged to achieve European Prison standards. These standards derive from Article 3 of the European Convention on Human Rights, the European Prison Rules and standards developed by the European Committee for the prevention of torture. Subject of the analysis is the level of incorporation and implementation of these standards within the prison system in BiH and the role of international community. Problem of BiH is not in incorporation, but rather in the implementation of European prison standards. BiH, supported by international experts, has revised its legal documents (e.g. Law on Execution of Criminal Sanctions) in accordance with the European standards. Authorities in BiH justified the non-implementation of these standards with lack of financial means. Although international community in certain occasions (e.g. Staff training center) promised full financial support, the implementation failed due to difficult political situation in BiH. International community decided rarely to put greater pressure on domestic authorities in order to achieve long-term results (e.g. Center for prison staff training). Over the years certain number of domestic personal worked closely with international experts and developed different strategies and proposals. Authorities in BiH should give this personal a chance and support to implement these strategies and recommendations, but also to invest in their further education. In BiH there are four completely independent prison systems and more effort should be put to achieve more coordination and harmonization between these systems, in order to prevent possible discrimination between prisoners serving sentence in different systems.

More...

Series:Fondacija Centar za javno pravo - Analize