Search results for: Fondacija Centar za javno pravo - Analize in Series Title

Download

(Ne)konzistentnost „diferenciranog građanstva“ u Preporukama za promjenu Ustava Federacije BiH

Author(s): Nedim Kulenovic / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2013

U ovom veoma kratkom osvrtu razmotrene su posljedice koje dalja institucionalizacija „diferenciranog građanstva“ ima po prava pripadnika grupe koja se prethodno imenovala kao „Ostali“. Iako nisu provedena dublja teorijska razmatranja samog koncepta „diferenciranog građanstva“, i njegove opravdanosti u bosanskohercegovačkom kontekstu, uočen je značajan stepen nekonzistentnosti u njegovom modeliranju u Preporukama ekspertne grupe. Naime, ovakvo rješenje može rezultirati daljim različitim postupanjem, sada između dvije kategorije „Ostalih“, odnosno pripadnika nacionalnih manjina i etnički neopredijeljenih, a čije je barem pravno opravdanje veoma upitno. Ako je ovo zaista bila namjera Ekspertne grupe takva vrsta sistematskog isključivanja jedne kategorije građana iz participacije u strukturama vlasti FBiH zahtijevala bi naročitu vrstu opravdanja – kako s aspekta prava, tako i političke teorije – a koja ni u Preporukama, ni u Analizi, nije ponuđena. Ukoliko je, međutim, ovo posljedica omaške u formulisanju preporuka, nužno je pristupiti njihovom temeljitom usklađivanju, od definicije Federacije pa na dalje, s obzirom da se ova „greška“ spominje u više od dvadeset preporuka. Mora se na kraju upozoriti da još uvijek postoji teorijsko neslaganje u pogledu izvršenja balansiranja između etničkog i građanskog elementa u ustavnopravnom uređenju BiH. To je rezultiralo različitim institucionalnim modelima, od onog na nivou države i entiteta, do Brčko Distrikta BiH, odnosno Kantona Sarajevo, koji se karakterišu različitim intenzitetom etniziranja prava, odnosno diferenciranja građanstva. Nužno je biti pažljiv kako se u daljim pokušajima pluralizacije postojećih etnokratskih aranžmana na nivou entiteta ne bi prekludirala mogućnost da se naročito u kantonima – koji će sada postojati kao pojedinačne „laboratorije etničkog upravljanja“ – osigura veći spektar prava pripadnicima nacionalnih manjina i etnički neopredijeljenim od onoga što je moguće ostvariti na Federalnom i višim nivoima vlasti.

More...

Download

(Ne)zakonitost imenovanja upravnih odbora javnih ustanova u Tuzlanskom kantonu

Author(s): Ervin Mujkic / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2013

The focus of this article is the appointment of board members of public institutions in the Tuzla Canton, with emphasis on certain controversial issues that arise in this process, for which could be said, quite reasonably, that they result in a violation of the law. First of them is the appointing of “temporary boards” or “temporary board members”, and the second is the issue of appointing candidates who do not meet the general criteria for appointment to the boards. The author of this analysis points out the illegal practice, indicates its negative effects, and draws attention to the attempt to establish a political and even party control over the resources of public institutions.

More...

Download

Aktuelni prijedlog izmjena Izbornog zakona Bosne i Hercegovine

Author(s): Author Not Specified / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2013

Prije donošenja konačnog suda o predloženim izmjenama, ne smije se previdjeti na nekoliko dodatnih činjenica koje dovode u pitanje održavanje ili legitimitet izbora 2014. Dakle, relevantna je na prvom mjestu gore navedena Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine koja nedvosmisleno dovodi u pitanje održavanje izbora. Zatim je nezaobilazna Odluka Evropskog suda za ljudska prava (Sejdić/Finci), koji je 22. decembra 2009. presudio da određene odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Izbornog zakona Bosne i Hercegovine krše Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. Krši se član 14 (zabrana diskriminacije), član 3 Protokola 1 (pravo na slobodne izbore), te član 1 Protokola 12 (opšta zabrana diskriminacije). Komesar Evropske unije za proširenje Štefan Füle je izjavio tokom posjete Sarajevu, 11. aprila 2013. da Evropska unija i Vijeće Evrope neće priznati izbore 2014. ako se ne izvrši navedena presuda Evropskog suda za ljudska prava. Konačno, situacija u Gradu Mostaru je na isti način bitna. Ustavni Sud Bosne i Hercegovine je ukinuo nekoliko članova Izbornoga zakona Bosne i Hercegovine i Statuta grada Mostara o održavanju izbora u gradu, jer Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine nije u zakonski postavljenom roku izmijenila neustavne odredbe zakona vezano za način biranja vijećnika u Gradu Mostaru. Sjetimo se i situacije sa lokalnim izborima u Srebrenici prošle godine. Kao što se vidi, mnogobrojni su problemi sa Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine. Predlagači, ali mora se priznati, i ostale parlamentarne stranke, umjesto da se bave ključnim pitanjima za izbore u Bosni i Hercegovini, izvršenjem gore navedenih odluka poboljšanjem Izbornog zakona, tehnike izbora, itd. očito pokušavaju staviti izborni proces pod potpunu kontrolu političkih stranaka, mada je i trenutna situacija takva da političke stranke manje-više vode ovaj proces. Poslije Ustava, kao najvažnijeg pravno-političkog akta, Izborni zakon je svakako najvažniji zakon kada je u pitanju društvo u cijelini. Zato izmjene Izbornog zakona zahtjevaju intenzivne konsultacije sa svim učesnicima u procesu. Mnogo je pitanja koja su aktuelna, sem gore navedenih sudskih odluka: treba razgovarati o preporukama koje je Centralna izborna komisija dala o ozborima 2010, izbornim jedinicama, listama, izgledu glasačkih listića, registraciji birača, kampanjama i njihovom finansiranju, promatranju izbora, žalbama i tužbama, međunarodnim standardima, procedurama brojanja glasova i utvrđivanja rezultata, ulozi stranaka i nevladinih organizacija itd. Sve su to pitanja koja zaslužuju pažnju. Bilo bi dobro osigurati i učešće stručnjaka iz Venecijanske komisije i ODIHR-a na takvim raspravama; i što je najbitnije u razgovorima se ne smije zaobilaziti Parlament Bosne i Hercegovine. Jer postoji tendencija da se Parlament Bosne i Hercegovine marginalizira u ovom procesu. U proteklim godinama, proces donošenja odluka se odvijao, umjesto na parlamentarnim debatama i javnim raspravama, iza zatvorenih vrata, bez onih koji su uključeni u upravljanje izborima, stručnjaka ili javnosti. Ovo podriva autoritet Parlamenta Bosne i Hercegovine i kompromituje kvalitet i transparentnost zakonodavnog procesa. Posebno je bitno održati javne rasprave o mogućim izmjenama, uz široke konsultacije javnosti. Tako se i o ovom prijedlogu treba voditi široka rasprava. U popratnom pismu, čitavog seta zakonskih izmjena, sem Izbornog zakona, predlagači navode i da predložene izmjene doprinose jačanju institucionalne efikasnosti. Međutim, ne može se zaključiti da predložene izmjene vode jačanju institucionalne efikasnosti. Ove izmjene isključivo pogoduju političkim strankama i jačanju nihovog uticaja na izborni proces. U svakom slučaju, ako predlagači ostanu kod svojih prijedloga, bilo bi poželjno da se o ovim, kao i o eventualnim drugim prijedlozima izmjena Izbornog zakona održe široke rasprave, jer je to jedini ispravan način da se regulira ovako važna oblast.

More...

Download

Aktuelni prijedlog izmjena Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti u Bosni i Hercegovini

Author(s): Nermin Tipura / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2013

Osnovna zamjerka Prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti u BiH jeste proceduralne prirode: činjenica da ga je Predstavnički dom usvojio po hitnom postupku i bez rasprave ukazuje na demokratske deficite i na pokušaj da se nova rješenja uvedu bez stvarnog uvida javnosti. U procesu njegovog donošenja, nije bilo nikakvog konsultativnog procesa ni sa organom koji provodi zakon, niti sa stručnom javnošću, akademskom zajednicom, nevladinim sektorom, ili sa građanima. Riječ je o zakonu koji ne zadovoljava proceduralne pretpostavke pravnih akata u pravnodržavnom sistemu. Osnovni praktičan problem predstavlja sastav Komisije – ona će se, prema zakonskim projekcijama, ustanoviti kao Komisija koja je većinski sastavljena od članova Parlamenta. Takvo rješenje uspostavlja aktivne političare, dakle, osobe čiji rad mora biti potvrdgut kontroli, u noseći stup kontrolnog sistema. Riječ je o rješenju koje se ne može opravdati svrhom samog zakona, a koje nema svoj oslonac ni u uporednopravnim rješenjima. Sistem u kojem političari odlučuju o sukobu interesa stvara prostor za zloupotrebe i samovolju pri donošenju odluka, on otvara odlične mogućnosti za međustranačke i unutarstranačke obračune, uspostavlja zakonski okvir psihologiji trgovine realnim utjecajem i kontroli privrednog procesa mehanizmima dnevne politike. Posebno je problematično uspostavljanje pravne praznine do koje može doći usvajanjem ovih izmjena. Centralna izborna komisija bi ostala nadležna za sukob interesa u Federaciji BiH i Brčko Distriktu BiH, iako nije regulirano kako će Centralna izborna komisija izvršavati tu nadležnost. Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije bi morala preuzet uposlenike iz Centralne izborne komisije, koji su do stupanja na snagu ovih izmjena radili na sukobu interesa, a danom stupanja na snagu ovih izmjena prestaju da važe Pravila o vođenju postupka iz oblasti Zakona o sukobu interesa i Pravila o načinu vođenja registra. Problematična je i dalja fragmentacija pravnog i političkog prostora BiH. Republika Srpska je ranije donijela svoj Zakon o rješavanju sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske. U skladu sa tim zakonom, Narodna skupština Republike Srpske obrazuje Komisiju. Centralna izborna komisija bi trebalo da i dalje sprovodi Zakon u Federaciji Bosne i Hercegovine i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine, dok bi se nova komisija, u skladu sa predloženim izmjenama sprovodila zakon na državnom nivou, sve sa potpuno različitim zakonskim rješenjima i organima za provedbu. Nadalje, predložena zakonska rješenja ne osiguravaju siguran pristup relevantnim informacijama. One su neophodne za primjenu zakona, a bez njih bi zakon mogao postati bespredmetan. Trenutno su na djelu neusklađena rješenja i više uzajamno nepovezanih zakona i organa za provedbu zakona. Ako imamo na umu da ranije odluke o sukobu interesa i sankcije protiv nosioca izvršne vlasti, koje je donijela Centralna izborna komisija, nikada nisu izvršene i da niko nikada nije snosio odgovornost za neizvršenje, čini se da i danas veliki broj izabranih zvaničnika, nosioca izvršnih funkcija i savjetnika stoje i u višestrukim sukobima interesa. Predlagači u obrazloženju Zakona obrazlažu da su sankcije za kršenje zakona pooštrene. Takvo obrazlożenje nije tačno. Tačno je samo da je s razlogom ukinuta sankcija koja se odnosi na zabranu kandidiranja na izborima. U obrazloženju se dalje navodi da su sankcije pooštrene jer je data mogućnosti podnošenja prijedloga za razrješenje sa dužnosti i poziva na ostavku. Tačno je da se ovdje radi samo o prijedlogu koji ne obavezuje donosioca odluke da nekoga razriješi dužnosti. Čini se da ovakvo rješenje favorizuje samovolju u odlučivanju. Budući da se radi o zakonu koji prevashodno ima preventivnu funkciju, mora se priznati da sankcije u ovom slučaju nisu glavni problem. Ipak bi svrsishodnije bilo propisati da smjena nastupa po sili zakona kada organ ne izvrši smjenu u određenom roku ili kada funkcionier ne da ostavku, a kršenje zakona se nastavi. O ekonomskim uštedama i međunarodnim standardima, kako to predlagači navode u obrazloženju ne može biti ni govora, one se iz zakonskog prijedloga ne vide. Jedino je međunarodni standard koji je Venecijanska komisija istakla kada je u pitanju sankcija zabrane kandidiranja na izborima uzet u obzir i takve sankcije više neće biti, ako se usvoje izmjene, dok su ostali stavovi Venecijanske komisije, o kojima je u ovom radu već bilo riječi ostali zanemareni. Vrlo je vjerovatno da će pod pretpostavkom usvajanja ovog zakona doći do potpune blokade odlučivanje o sukobu interesa na državnom nivou, Federaciji BiH i Brčko Distriktu i to na jedan duži period. Biti će, naime, potrebno dosta vremena da se uspostavi komisija na državnom nivou i da se popuni pravna praznina u ovoj oblasti u Federaciji BiH i Brčko Distriktu. Potrebno je konačno naglasiti, da svi javni organi, institucije vlasti, parlamenti, centralne banke, državna revizija imaju jedan zajednički cilj i svrhu: moraju služiti javnom interesu. Povjerenje javnosti i građana u integritet izabranih zvaničnika, političara i ministara je conditio sine qua non za vladavinu prava. Navedene slabosti dopuštaju sumnju u doprinosu ovog zakona povjerenju građana u političare i institucije vlasti.

More...

Download

Analiza člana 19 Zakona o radu FBiH u odnosu na Direktivu Vijeća Europske unije 1999/70/EC o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme

Author(s): Jasmin Muratagic / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2014

Tradicionalno shvatanje ugovora o radu (kao ugovora o radu sklopljenog, u pravilu, na neodređeno vrijeme) doživljava promjene. Praksa u EU i u FBiH pokazala je tendenciju sve češćeg sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, što je posljedica potrebe fleksibilizacije radnih odnosa. Kako je Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju Bosna i Hercegovina deklarativno preuzela obavezu da svoje zakonodavstvo uskladi sa pravnim poretkom EU, tako se Zakonom o radu FBiH, mora predvidjeti okvir za ostvarivanje principa i postizanje ciljeva predviđenih Direktivom. Iako je na prvi pogled zakonodavac FBiH uskladio svoje propise sa Direktivom 1999/70/EC i Okvirnim sporazumom, analizom člana 19 Zakona o radu FBiH, da se zaključiti da zakonodavac FBiH nije uspostavio pravni okvir koji bi onemogućio praksu zloupotrebe ugovora o radu na određeno vrijeme. U tom svijetlu možemo reći da odredbe Zakona o radu FBiH suštinski ne ostvaruju ciljeve i ne uspostavljaju principe predviđene Direktivom i Okvirnim sporazumom o radu. Da bi se član 19 Zakona o radu FBiH, zaista, suštinski uskladio sa ciljevima predviđenim Direktivom neophodno je da njime budu tretirana sljedeća pitanja: 1. Jasno definisani posebni slučajevi i uslovi zaključenja ugovora o radu na određeno vrijeme. Tako bi poslodavac mogao ponuditi ugovor o radu na određeno vrijeme samo u tačno propisanim slučajevima, odnosno za tačno određene vrste posla, što bi u praksi otežalo zloupotrebu ugovora o radu na određeno vrijeme, kratkog trajanja, a za poslove stalnog karaktera. 2. Ograničenje mogućeg broja zaključenja uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme između istog poslodavca i istog zaposlenika za isti posao. Ovakva mjera bi adekvatno spriječila ovaj oblik zloupotrebe. 3. Ponuditi slično rješenje kao u Zakonu o radu Republike Srpske i izmijeniti važeću pravnu fikciju da pri zaključivanju uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, od radnji i ponašanja zaposlenika, zavisi da li se ugovor na određeno vrijeme ima smatrati ugovorom na neodređeno vrijeme. Time bi se onemogućila različita tumačenja konkretne zakonske odredbe, koja u praksi, kao što je pokazano primjerom u poglavlju 5.1, zbog nepoznavanja punog obima prava i obaveza, idu na štetu zaposlenika. 4. Izmijeniti, odnosno produžiti trajanje vremenskog perioda od 15 dana, koji se po tački 7 člana 20 Zakona o radu FBiH ne smatra prekidom ugovora o radu. Time bi se trenutna praksa tzv. „prijave/odjave zaposlenika sa PIO evidnecije“ , na osnovu koje poslodavci izbjegavaju zaključenje ugovora o radu na neodređeno vrijeme i time zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme, znatno umanjila, a u konačnici dokinula.

More...

Download

Analiza instituta minimalne plaće u Hrvatskoj i drugim zemljama Europske unije

Author(s): Nataša Novakovic / Language(s): Croatian / Publication Year: 2015

The paper aims to give review of mechanisms for setting up minimum wages in EU countries and to compare it with Croatian mechanism. The author tried to illustrate how minimum wage levels vary considerably across EU member states. In Croatia, we had three methods of setting up minimum wages in last five years so it is interesting to see what we have achieved (if) with this reforms. Statutory minimum wages imply both benefits and costs. They can play a role in preventing wages from falling beyond socially unacceptable levels. They can also serve to improve incentives to take up work. But if they give rise to large disemployment effects their costs may outweigh the benefits. Their effectiveness in bolstering incomes of low paid workers will also depend on their interactions with other policies designed to support law income households. It appears that government in Croatia has no clear position on the future of the minimum wage. The government initiates and facilitates negotiations between social partners and would most likely accept any agreement as long as it does not include direct costs for the government budget. The government may have some motivation to support a higher minimum wage for tax collection purposes. The practice of envelope payments is widespread and that means that many more workers falsely declare the minimum wage as their total income than they should. In such cases, an increase in the minimum wage would not affect employment but only increase tax revenues. However, any increase in the minimum wage level would also increase costs of unemployment benefits and as a result the government position is likely to be neutral on cost grounds. Last example – law on minimum wages in Germany showed that this will be pretty important subject in European Union, especially now when infringement procedure is activated.

More...

Download

Analiza Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine

Author(s): Author Not Specified / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2013

ZJN koji je donesen 2004. godine je nužno mijenjati. Izmjene ZJN su potrebne zato što je neophodno usklađivanje sistema javnih nabavki u BiH sa pravnim naslijeđem Evropske unije. Pored toga, ZJN mora pretrpjeti izmjene kako bi bolje odgovorio specifičnostima bosanskohercegovačkog društva. Može se reći da Nacrt ZJN koji je predložila Agencija nije idealno rješenje u pogledu prilagođavanja sistema javnih nabavki u BiH sa pravom Evropske unije i specifičnostima svojstvenim za BiH. Svejedno, Nacrt ZJN koji je pripremila Agencija uz provedene javne konsultacije, predstavlja najozbiljnu osnovu za kreiranje boljeg sistema javnih nabavki u BiH. S druge strane, Nacrt ZIDZJN koji je uputio SDP, predstavlja rješenje koje dotiče samo mali broj problema u sistemu javnih nabavki u BiH. Nekim od prijedloga iznesenim u Nacrtu ZIDZJN treba posvetiti pažnju, i sigurno bi trebali imati mjesta u budućoj reformi sistema javnih nabavki u BiH. Tu se misli na neophodnost definisanje sadržaja žalbe u ZJN, odnosno na uvođenje plaćanja naknade za podnošenje žalbe. Međutim, analizom Nacrta ZIDZJN stiče se dojam da je ključni cilj predlagača, ipak bila reorganizacija Ureda, tj. otvaranje filijala Ureda u Banja Luci i Mostaru. Iako predložene izmjene i dopune u Nacrtu ZIDZJN, koje se odnose na sadržaj žalbe i uvođenje naknade prilikom podnošenja žalbe, sa sobom nose određene probleme i nedoumice, ipak se može reći da reorganizacija Ureda sa sobom nosi najveći broj kontraverzi. Tačno je da Ured, kao što se to jasno vidi iz statistike, zaprima na godišnjem nivou najveći broj žalbi u poređenju sa državama u regionu. Tačno je također da je na godišnjem nivou broj podnesenih žalbi u stalnom porastu, što stvara ozbiljan problem za pravovremeno procesuiranje podnešenih žalbi. Međutim, upitno je da li otvaranje filijala Ureda u Mostaru i Banja Luci najbolji odgovor na ovaj problem. Ured u svom godišnjem izvještaju o radu akcentira problem velikog broja žalbi, ali ne preporučuje otvaranje novih filijala u Banja Luci i Mostaru, pa čak šta više ne predlaže ni povećanje broja članova Ureda. Ured preporučuje povećanje broja dodatnog osoblja ili promjenu pravila o prekovremenom radu, kao način na koji bi se efikasnije rješavale pristigle žalbe. Također je evidentno da Agencija u Nacrtu ZJN ne predlaže otvaranje novih filijala. Iz izvještaja o radu Ureda za proteklih nekoliko godina se može vidjeti da je vrlo mali broj žalbi riješen izvan zakonom određenih rokova. Ako se uzmu u obzir podaci iz izvještaja o radu Ureda u pogledu poštivanja rokova, onda nije jasno sa kojim se informacijama rukovodio predlagač Nacrta ZIDZJN kada je u obrazloženju negativno ocijenio rad Ureda. Tačnije, u obrazloženju se navodi da: „Postupci javne nabavke bi bili kraće obustavljeni i postizala bi se veća efikasnost u radu ugovornih organa, koji sada zbog neefikasnosti Ureda za razmatranje žalbi u toku jedne budžetske godine nisu u mogućnosti odabrati dobavljača i utrošiti sredstva planirana u budžetu.“ Pored toga, u obrazloženju Nacrta ZIDZJN, predlagač navodi, misleći tu ponajprije na formiranje filijala Ureda u Banja Luci i Mostaru, da bi „Predloženo rješenje omogućilo da se žalbeni postupci u konkurentskim zahtjevima rješavaju brzo ne opterećujući cijeli Ured za razmatranje žalbi, koji bi u tom slučaju imao više vremena za pripremu i odlučivanje u složenijim postupcima.“ Dakle, na osnovu informacija koje nudi Ured nije moguće dati podršku rješenjima iz člana 1 Nacrta ZIDZJN. Tačnije, predloženo zakonsko rješenje, po kojem bi se osnovale nove filijale Ureda u Banja Luci i Mostaru, sa po pet novih članova i dodatnim uposlenicima u filijalama, nije adekvatan odgovor na problem zaostataka u rješavanju podnesenih žalbi i kršenju odredaba o rokovima. Problem zaostataka u rješavanju žalbi, kako se vidi iz izvještaja o radu Ureda, je prisutan, isto kao i problem nepoštivanja zakonom određenih rokova za rješavanje žalbi. Ipak, izgleda da su ovi problemi takve prirode, da su adekvatniji prijedlozi za njihovo prevazilaženje koji su dali Ured i Agencija. Ured je predložio povećanje izvršioca, dok Agencija u Nacrtu ZJN predlaže povećanje broja članova sa šest na sedam članova. Dakle, niti jedna od ove dvije institucije, koje su dobro upoznate sa problemom procesuiranja žalbi, nije predložila rješenje dato u članu 1 Nacrta ZIDZJN, odnosno osnivanje filijala Ureda u Banja Luci i Mostaru. Osnivanje filijala Ureda u Banja Luci i Mostaru, pored toga što bi prouzrokovalo dodatne troškove vezane za upošljavanje novih deset članova, kao i dodatnog osoblja, vjerovatno bi rezultiralo stvaranjem problema neujednačene prakse u ova tri tijela koja bi odlučivala o podnesenim žalbama. Trenutno, ne postoji mehanizam u ZJN, niti je predviđen u Nacrtu ZIDZJN, kojim bi se problem harmoniziranja prakse adekvatno riješio. U svakom slučaju, ovo je dodatni razlog zbog kojeg bi trebalo razmisliti da li je rješenje predloženo u članu 1 Nacrta ZIDZJN, kojim se predviđa osnivanje filijala u Banja Luci i Mostaru, adekvatno. U pogledu člana 3 Nacrta ZIDZJN, kojim se reguliše pitanje visine naknada koje se moraju platiti prilikom podnošenja žalbi, potrebno je reći da se radi o zakonskom rješenju koje bi za posljedicu moralo imati smanjenje broja žalbi pred Uredom. Obaveza plaćanja naknade prilikom podnošenja žalbi bi trebala rezultirati time da će žalbe ulagati samo oni koji mogu biti apsolutno sigurni u nezakonit postupak i vlastiti pravni uspjeh zbog provrede postupka odabira najboljeg ponuđača. Činjenica je da BiH prednjači u broju podnesenih žalbi u postupcima javnih nabavki u poređenju sa drugim zemljama u okruženju, te da sve ostale zemlje u okruženju imaju odredbe koje regulišu obavezu uplaćivanja naknada prilikom podnošenja žalbi. Ove dvije činjenice navode na zaključak da je opravdano uvođenje naknada kod podnošenja žalbi. Međutim, visina naknada kako to predviđa član 3 Nacrta ZIDZJN, premašuje visinu naknada u zemljama u okruženju. Usporedbom ekonomskih prilika u BiH sa ekonomskim prilikama u zemljama u okruženju ne ide u prilog tako visoko određene naknade za ulaganje žalbi u BiH. Ovo nije jedina činjenica koja ukazuje na potrebu da se visine naknada smanje na neke razumne iznose. Ne treba zaboraviti da samo uvođenje naknada za pokretanje žalbi sa sobom nosi i druge kontraverze. Naime, uvođenjem naknada za ulaganje žalbi, pogotovo ako su iznosi naknada visoki, ograničava se broj nezadovoljnih ponuđača u žalbenom postupku koji imaju razloga da smatraju da je u postupku javnih nabavki došlo do kršenja zakonskih odredaba. Ovim se u određenoj mjeri stvara klima koja ne ide u korist kontroli rada ugovornih organa. U krajnjoj liniji, nedostatak adekvatne kontrole može biti katalizator koruptivnog ponašanja. Kada je u pitanju problem efikasnog procesuiranja velikog broja žalbi podnesenih Uredu, može se reći da bi kombinovanjem mjera predloženih u Nacrtu ZIDZJN moglo pridonijeti njegovom rješavanju. Ovdje se prije svega misli na dopunu ZJN tako da se jasno definiše sadržaj žalbe, te da se uvedu naknade prilikom podnošenja žalbi. Ovo pod uslovom da se pitanje sadržaja žalbe uredi adekvatnije, i ako bi se visine naknada smanjile na razumne iznose. Prva mjera bi mogla rezultirati podnošenjem urednijih žalbi, što bi olakšalo rad Ureda, dok bi druga mjera doprinijela kontroli rasta broja žalbi. Ipak bi se ovim mjerama morala dodati i treća mjera, tj. nužno bi bilo da se ojačaju kapaciteti Ureda. Ovo podrazumijeva upošljavanje dodatnih izvršilaca u Uredu u Sarajevu. Novim mjerama bi se olakšao rad Ureda, a rezultat bi bio brže procesuiranje žalbi. Istovremeno bi Ured sačuvao svoju osnovnu funkciju da putem razmatranja podnesenih žalbi, kontroliše da li ugovorni organi postupaju u skladu sa ZJN.

More...

Download

Analiza Nacrta Zakona o Sudovima BiH

Author(s): Author Not Specified / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2014

Draft Law on Courts of B&H, created within the framework of the Structured Dialogue with the European Union on judiciary in B&H, is a piece of legislation significantly changing the current structure of the state judiciary in B&H. On the one hand it creates a new State level Court – The Higher Court of Bosnia and Herzegovina, which may seem as the first step to the creation of a future Supreme Court of B&H, so needed in the fragmented judicial system in B&H. However, upon a closer look at its provisions, the Draft Law deviates to a large extent from the initial idea of simply detaching the Appellate Division of the Court of B&H into a separate court, for reasons of its perceived lack of independence. The Draft Law encroaches considerably upon the competencies, composition, organization and way of functioning of the existing Court of B&H, which was far from the guiding principles expressed at the beginning of the Structured Dialogue in B&H, within which the Draft Law was created. All of this brings into question the purpose of this piece of legislation and the effects it might have on disempowering the State Judiciary in B&H and undermining overall efficiency and independence of State judicial institutions.

More...

Download

Analiza Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim taksama grada Zenice (put ka blagostanju ili srljanje u propast?)

Author(s): Demirel Delic / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2017

Nejasno je na osnovu koje objektivno provjerljive sistemske ekonomske analize je donesena Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim taksama kojom je normotvorac previdio judikate Ustavnog suda FBiH i ranije zauzete stavove. Održivost Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim taksama na Ustavnom sudu FBiH je direktno uslovljena odgovorom na ovo prethodno pitanje. Bez konkretnih podataka, kojima javne vlasti mogu potkrijepiti zaključak o djelatnostima koje su u aktu navedene kao visokoakumulativne, Odluka neće biti dugog vijeka. U ingerenciji javne vlasti, kao mogućnost, nije predviđeno disponiranje karakterisanja djelatnosti kao izuzetno profitne i sa velikom dobiti na osnovu intuicije, ili štetnosti djelatnosti, takav podatak mora biti egzaktno statistički provjerljiv i utemeljen. Iz do sada navedenog slijedi da su neuralgične tačke Odluke: 1. Nerazumijevanje koncepta diskriminacije od predlagača i donosilaca akta. Naime, opći standard koji je potvrđen od Ustavnog suda FBiH i Ustavnog suda BiH je da formalna ustavnost akta nije garancija zakonitosti akta. Efekti semantički-leksički neutralne norme, mogu proizvoditi diskriminatorne posljedice kao da je norma formalno neustavna. 2. Kriterij visokoakumulativnosti djelatnosti potvrđen kao ustavan od Ustavnog suda FBiH, ne daje za pravo Gradskom vijeću da odredi visinu/tarifu komunalne takse paušalno i proizvoljno neargumentujući razloge za noveliranje tarife. 3. Skrivena diskriminacija, formalnim propisivanjem kriterija visokoakumulativnih djelatnosti, a suštinskim zadržavanjem kriterija vrste djelatnosti kao osnovice za tarifu komunalne takse, je također, u suprotnosti sa ustavnim poretkom koji počiva na zabrani diskriminacije. 4. Paušalno određena tarifa komunalne takse za visokoakumulativne djelatnosti nije u skladu sa konceptom jednakosti pred zakonom, jer je objektivno utemeljena statistička analiza osnova, a koja ne postoji u konkretnom slučaju, jedini metod dokazivanja ustavnosti Odluke. 5. Najvažnije je pitanje kojim objektivnim metodom je utvrđeno da su djelatnosti u Odluci, označene kao visokoakumulativne zaista iznadprosječno akumulativne, kada je Ustavni sud FBiH već zauzeo konačan stav da se finansijska sposobnost i profit utvrđuje za svakog subjekta pojedinačno – dakle, ne za vrstu djelatnosti – već za pravno lice in concreto! Jasno je da je riječ o neustavnom kriteriju. 6. Postupci javne vlasti trebaju biti urnek i ogledalo za postupanje građana, a ishitreno i neutemeljno postupanje nosilaca javne vlasti, čak i u slučaju kada su namjere u teoriji odlične, opravdava izreku da je put do pakla popločan dobrim namjerama. U vezi sa medijskom kampanjom interesnih grupacija, koja je rukovođena ličnim i ekonomskim interesima, potvrđuje se pravilo da mediji kreiraju javno mnjenje, bez da pružaju mogućnost za kompletan uvid u širu sliku svih argumenata. Preporuka je nosiocima javnih vlasti, da prevashodno, za kriterij akumulativnosti djelatnosti, kao osnov propisivanja visine komunalne takse, utvrde i prezentiraju sveobuhvatne statističke podatke o svim visokoakumulativnim djelatnostima, a samim tim, i za svaku firmu izvještaj o profitu i dobiti, jer je to stav Ustavnog suda FBiH bez kojeg propisivanje kriterija visokoakumulativnosti nije moguće. Naime, Ustavni sud FBiH je više puta ukazao da su finansijska sposobnost i profit koji predmetni subjekt ostvaruje predmet oporezivanja u skladu sa postojećom finansijskom regulativom i relevantan podatak koji se precizno utvrđuje za svakog poreskog obveznika. Za dugoročnu opstojnost i utemeljenost Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnim taksama predlažem da se normom uspostavi poseban kriterij propisivanja visine komunalne takse: štetnost uticaja djelatnosti. Iako je Ustavni sud FBiH ranijom praksom zauzeo načelni stav da je normiranje različite tarife za pojedine vrste djelatnosti, kriterij koji je neustavan, pravo i pravne norme su živa materija koja se prilagođava vremenu i duhu prostora. Značajno je da Ustavni sud FBiH preispita ovakav načelni stav, koji a priori ograničava djelovanje javnih vlasti u sferi u kojoj normotvorci, prema stavu Evropskog suda za ljudska prava uživaju izuzetno široko polje slobodne procjene (javni prihodi). Štetan uticaj pojedinih djelatnosti bi se mogao definisati kao legitiman javni interes za uvođenje posebne tarife komunalne takse, koji je adekvatan i proporcionalan, ali pod uslovom da se taj kriterij detaljno obrazloži uz objektivne parametre (socijalna/psihološka/ekonomska analiza uticaja pojedinih djelatnosti).

More...

Download

Analiza realizacije ciljeva reforme policije kroz ustavna i zakonska rješenja

Author(s): Sead Traljic / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2011

Bez obzira na mnogobrojne reformske inicijative, prvobitni ciljevi reforme policije nisu postignuti. Postojeća zakonska rješenja – prethodna, neizmijenjena, te nova, „reformska“, nisu u zadovoljavajućoj mjeri doprinijela da prvobitni ciljevi reforme policije budu postignuti. Može se zaključiti da važeća zakonska rješenja dijelom predstavljaju neuspjeh reformskih procesa i evropske „kondicionalnosti“, a dijelom politički kompromis kojim se samo deklarativno dala podrška evropskim integracijama BiH, ali se u suštini nije na značajniji način doprinijelo reformi policijskih struktura u BiH. Za potrebe valorizacije rezultata policijske reforme u BiH, definirani su ciljevi ove reforme. Ove ciljeve nije jednostavno definirati jer oni nisu formalizirani kao dio određene domaće politike, niti su od domaćih političkih elita prihvaćeni kao suštinski njihovi. Ciljeve reforme u BiH je formulirala međunarodna zajednica u različitim fazama i oblicima svog prisustva u Bosni i Hercegovini – počevši od Ujedinjenih nacija i IPTF-a, preko Funkcionalnog pregleda policijskih snaga koji je proizvod napora i ulaganja Evropske komisije, do Komisije za restrukuiranje policije i njenog izvještaja u skladu sa principima koje je definirao Visoki predstavnik u BiH. Analizom ovih ciljeva, bez obzira na potencijalnu problematizaciju, posebno u odnosu na nedostatak domaćeg vlasništva nad njima te eventualne nerealne evropske zahtjeve, došlo se do zaključka da oni, u konačnici, streme ka uspostavljanju jedinstvene, efikasne, djelotvorne i racionalne, depolitizirane i nacionalno neutralne, te odgovorne policije. Kritička valorizacija uspjeha reformi je napravljena na osnovu ovako identificiranih ciljeva, koji su poslužili i kao kriteriji za ocjenu ishoda reformi. U svrhu valorizacije, sagledana su samo ustavna i zakonska rješenja koja uređuju oblast unutrašnjih poslova i policijskog rada u BiH sa kontrastnom analizom u odnosu na prvobitno definirane ciljeve reforme. Analizirani su reformom nepromijenjeni državni i entitetski ustavi, zakoni o unutrašnjim poslovima entiteta i jednog kantona, kao oglednog primjera, zakoni o pojedinim policijskim tijelima i zakoni o policijskim službenicima države, entiteta i kantona, sa posebnim osvrtom na zakone koji su usvojeni 2008. godine radi uslova potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između BiH i EU, a koji neki smatraju i reformskim. Analiza ustavnih i zakonskih rješenja je pokazala da ciljevi reforme nisu postignuti sa aspekta jedinstvenosti, efikasnosti, djelotvornosti i racionalnosti, depolitiziranosti i nacionale neutralnosti, te odgovornosti policije. Razlog su neizmijenjeni ustavi i zakoni, čime se eliminiraju zakonski osnovi za postizanje ovih ciljeva reforme policije, te novi, tzv. reformski zakoni koji ne adresiraju potrebe reforme policije u cjelini. Jedinstvena policija ne postoji u BiH. Reformskim inicijativama, odnosno manjkom inicijativa, nije postignut prvi evropski princip da država treba da ima sve zakonodavne i budžetske nadležnosti o svim policijskim pitanjima. „Reformski“ zakoni reguliraju odnose samo na državnom nivou, bez doticaja sa procesima u ostatku države i entitetskim policijskim snagama, koje de facto nisu reformirane, niti u smislu zakonodavnih i budžetskih nadležnosti, niti onim što se smatralo da bi trebale biti funkcionalne policijske oblasti. Umjesto jedinstvene policije, danas u BiH još uvijek postoji više autonomnih policija sa cjelovitim strukturama i funkcijama. Entiteti i kantoni se nikako ne mogu posmatrati kao lokalne policijske oblasti, zbog nepostojanja hijerarhije niti sa federalnim ni državnim nivoom. Ovo ostaju odvojene jurisdikcije bez funkcionalnih horizontalnih i vertikalnih veza. Policijske snage još uvijek nisu efikasne u smislu uzajamne saradnje i međusobne koordinacije te provođenja krivičnih istraga u saradnji sa tužiocima. Policijska organizacije je i dalje neracionalna uslijed nedostatka centralizacije funkcija i resursa. Zbog neusvajanja preporuka Komisije za restuktuiranje policije, ni dalje u BiH ne postoje dva hijerarhijski povezana nivoa za obavljanje policijskih djelatnosti, već više međusobno nepovezanih policijskih organizacija. Do sada nije pokazana politička volja za udruživanjem funkcija i sredstava, radi racionalizacije troškova za obavljanje unutrašnjih poslova. Reformski zakoni iz 2008. godine omogućavaju određenu centralizaciju funkcija podrške, forenzičkih vještačenja, školovanja i stručnog usavršavanja, ali samo za agencije na državnom nivou. Ovi zakoni su, naime, uspostavili i dodatne funkcije za državni nivo, upotpunjujući institucionalni okvir. Međutim, ovo je dovelo do kreiranja još jednog sloja već postojećih i preglomaznih funkcija i resursa pored onih na entitetskim i kantonalnim nivoima. U isto vrijeme, nije došlo do raspoređivanja policijskih djelatnosti na državni i lokalni nivo, po eventualnom nivou složenosti, već gotovo sve agencije u BiH obavljaju sve vrste policijskih poslova. Ne postoje zakonske prepreke za saradnju, razmjenu i koordinaciju u radu policijskih snaga preko kantonalnih i entitetskih granica, kao i saradnju sa državnim policijskim agencijama. Međutim, postojanje odvojenih jurisdikcija ipak samo po sebi nameće formalnosti koje mogu uticati na djelotvornost policije, odnosno smanjenje njene operativnosti u radu na pojedinačnim slučajevima. Zakon o Direkciji za koordinaciju policijskih tijela i o agencijama za podršku policijskoj strukturi Bosne i Hercegovine iz 2008. godine, kao reformski zakon, nije uredio koordinaciju policijskih tijela mimo onih na državnom nivou, čime veliki dio problema koordinacije nije riješen, niti reformski cilj postignut. Reformu pravosuđa, konkretnije tužilaštava i zakona o krivičnom postupku, nije pratila odgovarajuća reforma policijskih snaga i zakona koji uređuju oblast unutrašnjih poslova, čime bi se, svakako, policija približila ciljevima reforme koji se odnose na djelotvornost i saradnju sa tužiocima u provođenju krivičnih istraga. Formalno, uslovi za depolitizaciju postoje, ali ih politička realnost demantira. Policija nije depolitizirana, niti je nacionalno neutralna. Formalni zakonski uslovi za depolitizaciju su uspostavljeni, međutim, imenovanje rukovodećih službenika je u konačnici i dalje rezultat dogovora političkih elita. Rukovodioci i policijski službenici, prema zakonu, ne smiju biti članovi političkih partija niti zastupati njihove interese, mada sankcije za ove teže povrede radne dužnosti nisu uvijek izvjesne. Policija nije nacionalno neutralna, između ostalog zato što ne postoje zakonske odredbe koje bi garantirale mogućnost izbora i imenovanja „nekonstitutivnih“ naroda i manjina, a čak ni svi zakoni ne garantiraju nacionalnu zastupljenost policijskih službenika u skladu sa popisom stanovništva iz 1991. godine, čime se značajno smanjuje povjerenje brojčanih manjina u rad policije na područjima gdje dominira jedna nacionalna skupina. Prema zakonima, policija je odgovorna prema vlastima, ali ne i prema građanima. Nadzor nad radom organa unutrašnjih poslova ostvaruju predsjednici, vlade, parlamenti putem izvještaja ministarstava unutrašnjih poslova i sigurnosti o radu i stanju u ovoj oblasti i ovi procesi su regulirani zakonima. Interni postupci za odgovornost policijskih rukovodilaca i službenika su također etablirani, mada ne uvijek sa preciznim rokovima. Svi zakoni sadrže odredbe o poštivanju ljudskih prava i sloboda, a pojedini i ustavno načelo nediskriminacije u obavljanju policijskih djelatnosti. Međutim, odnosi sa građanima i ostvarivanje odgovornosti policije kroz učešće i nadzor od strane zajednice nisu dovoljno regulirani zakonima. Odbori za žalbe građana su predviđeni zakonskim rješenjima samo sporadično, dok rad policije u zajednici uopšte nije zakonska kategorija. Ova kontrastna analiza potvrđuje zaključak da je, barem sudeći prema ustavnim i zakonskim rješenjima, stepen realizacije prvobitnih ciljeva reforme nizak. Postojeća zakonska rješenja kao rezultati reformi još uvijek ne garantiraju postojanje jedinstvene policijske strukture na jedinstvenom sigurnosnom prostoru, policiju koja izvršava svoje zadatke na efikasan, djelotvoran i racionalan način, depolitiziranu i nacionalno neutralnu policiju, te odgovornu policiju.

More...

Download

Anonimizacija ili cenzura sudskih odluka? Problemi s Pravilnikom Suda BiH

Author(s): Sevima Sali-Terzic / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2012

The enactment of the “Regulation on Access to information under the control of the Court of BiH and Cooperation With the Community” raised serious concerns in both media and legal community who consider that the Regulation introduces a sort of censorship in access to information, in particular in relation to criminal proceedings on war crimes, organized crime and corruption cases and neglects the high public interest to be duly and timely informed on these cases. The analysis shows that the Regulation does not annul the public character of the trial and the pronouncement of the judgment. However, it lacks sufficient clarity in order to avoid misinterpretation of the rules on anonymization of audio-visual and other „informative material“ that Court of BiH provides to media and general public in relation to the ongoing cases and in order to preserve the right of public to be informed as well as the right of a private person to have his/her personal data protected in an appropriate manner. In this regard, the Regulation should be revised in a way to put more emphasis on the need of „public interest test“ in relation to all information related to the ongoing trials on war crimes, organized crime and corruption cases, that are of particular importance to the general public in BiH. Also, the rules on anonymization of judgments should be revised in order to be harmonized with the Law on Prohibition of Discrimination that provides for publicity of the written judgment always when the Court establishes discrimination, but also in order to regulate exemptions from the anonymization of judgments in war crime, organized crime and corruption cases.

More...

Download

Antikoruptivne mjere u novom javnonabavnom regulatornom okviru Europske unije

Author(s): Marko Turudic / Language(s): Croatian / Publication Year: 2016

Korupcija u postupcima javne nabave ima višestruke negativne učinke. Osim direktnog ekonomskog troška za proračune država članica, također i podriva povjerenje građana, ali i nekorumpiranih ponuditelja u postupke javne nabave. Novim javnonabavnim regulatornim okvirom EU suzbijanje korupcije i transparentnost u postupcima javne nabave postavljeni su među glavne ciljeve. Šest je glavnih mjera kojima se pokušava suzbiti korupcija u postupcima javne nabave. To su odredbe o isključenju ponuditelja, o pojačavanju transparentnosti postupaka, o prethodnoj provjeri tržišta, o prijevari i sukobu interesa, o poticanju korištenja elektroničkih alata u postupcima javne nabave i o izmjenama javnonabavnog ugovora tijekom njegova trajanja. Kao što sam već naglasio, smatram kako će neke od navedenih mjera imati pozitivnog učinka na suzbijanje korupcije u javnonabavnim postupcima u Republici Hrvatskoj, dok će neke vjerojatno biti manje uspješne. Crta razgraničenja uspješnosti i neuspješnosti navedenih mjera je u obveznosti njihove primjene, odnosno moraju li ih javni naručitelji primjenjivati ili je primjena odredbi ostavljena njihovoj diskrecijskoj ocjeni. Dosadašnje djelovanje javnih naručitelja u Republici Hrvatskoj naučilo nas je da se odredbe ZJN-a čija je primjena ostavljena diskreciji javnih naručitelja primjenjuju malo, te posljedično imaju mali utjecaj na javnonabavni pravni sustav Republike Hrvatske. gospodarstva je u travnju 2016. završilo prijedlog novog ZJN-a, u koji su implementirane nove javnonabavne direktive EU. Nažalost, taj prijedlog zakona nije došao do Sabora, a zbog raspuštanja Sabora 15. srpnja 2016. upitno je u kojem vremenskom roku se može očekivati izglasavanje novog ZJN-a. Ministarstvo gospodarstva donijelo je mišljenje u kojem govori o izravnom učinku novih javnonabavnih Direktiva u Republici Hrvatskoj. U mišljenju navodi kako bi javni naručitelji u postupcima javne nabave velike vrijednosti, započetim od 18. travnja 2016, uz odredbe Zakona o javnoj nabavi morali uzeti u obzir i odredbe Direktive 2014/24/EU i Direktive 2014/25/EU koje su bezuvjetne i dovoljno određene, te posebno ističe ESPD. Ipak, kako većina antikorupcijskih mjera novog javnonabavnog regulatornog okvira nije primjenjiva bezuvjetno, smatram kako će se moći početi primjenivati tek donošenjem novog ZJN-a.

More...

Download

Antinomije u hrvatskom zakonodavstvu na području informacijskoga upravnog prava

Author(s): Alen Rajko / Language(s): Croatian / Publication Year: 2011

The area of (in)accessibility of information is connected with strong interests. If we stick to the sphere of legitimate interests, the availability of information is necessary first of all for quality of decision-making, for the preservation and expansion of the space of freedom, and for control over public authorities. On the other hand, the unavailability of certain information is necessary for the protection of privacy, and in some cases to protect the public interest. Although the regulation of (in)accessibility of information is "scattered" throughout the system of positive law, most of that regulation is concentrated in the rules of administrative law, primarily in the area of access to public sector information, protection of personal data, official secrecy, archival service, the system of state administration and local self-government, administrative procedure and administrative segments of the media law. Apart from a very fragmented legislation, antinomies between laws regulating access to information, protection of personal data, official secrecy and the legal position of journalists also make difficult the achievement of the purpose of regulation concerning the information administrative law in the Republic of Croatia. This threatens the fulfillment of standard of legal certainty, and ultimately poses a threat to the exercise of rights recognized under the mentioned laws. For the purpose of complete contextualization of analysis, the author first defines the information administrative law and its basic institutes, as well as the applicable legal framework in Croatia. The author then analyzes the main antinomies and offers options for solving them.

More...

Download

Azil u Republici Hrvatskoj godinu dana nakon ulaska u Europsku uniju

Author(s): Jasna Barberic / Language(s): Croatian / Publication Year: 2014

July 1st 2014 marks the first anniversary of Croatia’s accession to the EU but also ten years as of the entry into force of the first Croatian Asylum Act (Official Gazette of the Republic of Croatia, no. 103/2003). Against this background, the article will try to examine some of the most important changes in the area of asylum law and practice that took place in Croatia in the past year. The article also covers relevant data on cases of practical application of the asylum legislation in Croatia in the preceding year. The article will argue that even though significant progress in refugee protection standards has been accomplished by adoption of relevant legislation, and while Croatian legislation is fully aligned with the relevant European and international legislation, there is still work to be done, primarily concerning the integration of refugees in Croatian society.

More...

Download

Besplatna pravna pomoć u Republici Srbiji

Author(s): Gordana Krstic / Language(s): Serbian / Publication Year: 2016

Besplatna pravna pomoć u Republici Srbiji je fragmentarno regulisana, što ima za posledicu da veliki broj građana nije upoznat sa mehanizmima za ostvarivanje svojih prava i interesa bez naknade. Delovanje različitih organizacija na lokalnom, gradskom, pokrajinskom i državnom nivou u takvom pravnom sistemu dovodi do polarizacije pravne zaštite i nejednakog, neravnopravnog tretmana i nesupstancijalnog odnosa prema građanima. Davanje prednosti i naglašavanje određene društvene pojave kao primarne vodi u latentnu opasnost od marginalizacije drugih ugroženih grupacija. Zbog toga je od ključnog značaja za unapređenje ljudskih i manjinskih prava i osnovnih sloboda donošenje Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći i institucionalna konsolidacija tog prava. Ono treba da bude dostupno svim građanima i treba da zadovolji savremene standarde na taj način što će njegovo vršenje biti garantovano od strane entiteta koji imaju kapacitet za pružanje kvalitetnih usluga od davanja opštih informacija preko uputstva i saveta za postupanje do zastupanja u postupcima pred sudovima, organima uprave. Jedino tako pravna pomoć bez naknade može da doprinese efikasnijem, bržem i kvalitetnijem ostvarivanju prava stranaka i adekvatnom pristupu sudu. Afirmacija materijalne dostupnosti pravde jedan je od strateških ciljeva reforme pravosuđa u Republici Srbiji, nužan za zadovoljenje kriterijuma postavljenih od strane Evropske unije u Poglavlju 23 - Pravosuđe i osnovna prava. U narednom periodu potrebno je preispitati postojeću mrežu pružalaca besplatne pravne pomoći i garancije uživanja prava bez naknade garantovanih posebnim zakonima, a zatim revidirati nacrt Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći tako što će ekstenzivno biti definisani korisnici besplatne pravne pomoći, koji će moći direktno da se obrate svim pružaocima za dobijanje pravnih usluga, bez centralnog odlučivanja i imenovanja primalaca od strane centra za socijalni rad. S tim u vezi, važno je zakonom ustanoviti autonomni sistem pružalaca besplatne pravne pomoći, u kom će biti omogućena participacija nevladinim organizacijama u pružanju primarne pravne pomoći, ali i sekundarne pravne pomoći u domenu njihove delatnosti i koordinacija rada svih ovlašćenih subjekata. Determinisanje sadržaja pravne pomoći je jedna je od ključnih stavki novog zakona, a on mora biti detaljan, jasan i usklađen sa važećom zakonskom regulativom. Dodatna finansijska sredstva u budžetu Republike Srbije predstavljaju sine qua non faktor za primenu zakona, te je važno osmisliti i isplanirati izvore finansiranja i način raspodele novčanih sredstva pružaocima besplatne pravne pomoći. Uz ozbiljan pristup ovoj reformskoj aktivnosti, analizu i rešenost države da uspostavi delotvoran sistem besplatne pravne pomoći, posebno zbog postojanja zadovoljavajuće mreže pružalaca pravne pomoći, Republika Srbija je na dobrom putu da ispuni i taj uslov iz Poglavlja 23 i napravi bitan korak ka integraciji evropskih tekovina.

More...

Download

BiH pred Europskim sudom za ljudska prava

Author(s): Monika Mijic / Language(s): Croatian / Publication Year: 2011

Since ratification of the European Convention on Human Rights on 12 July 2002, the respect of human rights in Bosnia and Herzegovina has been a subject of control by the European Court of Human Rights. The Court delivered 16 judgments against Bosnia and Herzegovina so far and in 15 judgments it found violation of Convention rights. Most of these judgments reveal structural problems in domestic legal order: a situation in which the established violation concerns not only individual applicant but also a number of other persons in similar situation. These judgments impose on BiH dual legal obligations: 1) to undertake, subject to the Committee of Ministers' supervision, general measures to prevent new, similar violations and, if appropriate, individual measures to end the established violation; and 2) to pay applicants the sums awarded by way of just satisfaction. The author analyzes the most significant Court’s judgments delivered against BiH and their impact to BiH’s legal system in terms of legal obligations concerning the implementation of these judgments, as well as measures taken so far by domestic institutions.

More...

Download

Bilateralni odnosi BiH sa državama u susjedstvu, Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom

Author(s): Sabine Willenberg / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2011

Der jugoslawische Staatszerfall und der Krieg der 1990er Jahre generierten eine Reihe von zwischenstaatlichen Problemen, welche Bosnien und Herzegowina (BiH) seither in bilateralen Vertragsbeziehungen mit seinen drei Nachbarn Kroatien, Montenegro und Serbien zu lösen hat. Die Europäische Integration begründet zudem die Notwendigkeit der Lösung der bilateralen Fragen – zeigte doch nicht zuletzt der slowenisch-kroatische Konflikt, wie solche den EUSüdosterweiterungsprozess hemmen können. Wie weit aber sind diese zwischenstaatlichen vertraglichen Lösungen zwischen BiH und seinen Nachbarstaaten 15 Jahre nach dem Dayton-Abkommen fortgeschritten, wie intensiv sind die unterschiedlichen Bereiche heute integriert, wo steht eine vertragliche Lösung noch aus? Der vorliegende Beitrag beantwortet diese Fragen, indem er BiHs Nachbarschaftsbeziehungen sowohl auf der zwischenstaatlichen als auch der nationalen Ebene untersucht und im Vergleich der drei Beziehungspaare und der vier Staaten klärt, (1) welche Abkommen in welchen Zeiträumen in welchen Bereichen abgeschlossen wurden und (2) wie der Ratifizierungsprozess derer verlief Aus der Analyse wird deutlich: Die drei Nachbarschaftsverhältnisse BiHs weisen trotz sehr unterschiedlicher Entwicklungspfade mittlerweile ähnlich intensive, institutionalisierte Beziehungen auf. Gleichsam finden sich aber auch in allen drei Relationen hartnäckige ungelöste Probleme sowie deutliche Ratifizierungsrückstände, die auf Akzeptanzprobleme der zwischenstaatlichen Integration innerhalb der Staaten schließen lassen – und für eine Kooperationsförderung durch die EU eine besondere Herausforderung bedeuten.

More...

Download

Bosanskohercegovačka politička kriza i promjena ustava Federacije BiH

Author(s): Enver Kazaz / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2013

Bosna i Hercegovina od Daytonskog sporazuma iz 1995. godine do danas traje u stanju nezavršenog rata koji je sa vojnog prebačen u političko polje. Dayton je otud kraj jednog oblika rata, vojnog, i početak drugog, političkog, a zemlja je uprkos tome, tvrdi većina onih koji na različite načine analiziraju društvene procese, sve do 2006. godine i pada Aprilskog paketa ustavnih promjena sporo napredovala pripremajući svoj sistem za prihvaćanje standarda i pravnih normi Evropske unije.1 Od tada pa do danas ona stagnira i nazaduje u procesu približavanja EU, ali i u svim drugim aspektima, ekonomskom, privrednom, kulturnom itd. Pad Aprilskog paketa razotkrio je suštinu Daytonskog sporazuma, koji je BiH definirao nedovršivom državom i zemljom u čiji je mirovni sporazum ugrađen ustav koji vojno osvojene teritorije tretira kao nacionalne države u nastajanju, bez obzira na njihov administrativni položaj u tom ustavu. Daytonski sporazum stoga postoji kao politički paradoks – zaustavljajući vojni rat on je otvorio onaj politički koji ne dozvoljava da se u podijeljenom bosanskohercegovačkom društvu uspostavi konačan mir.

More...

Download

Bosanskohercegovačko uređenje i većinsko odlučivanje

Author(s): Tarik Haveric / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2017

U zapadnoj političkoj kulturi, većinsko odlučivanje shvata se, uz cijeli niz načelnih i kontekstualnih ograničenja, kao sama bit demokratije. S razlikama od jednog do drugog političkog sistema, većinom glasova biraju se poslanici u zakonodavnim tijelima i neki nosioci izvršnih (šef države) ili sudačkih funkcija. Većinom glasova donose se odluke u oba doma Kongresa SAD, u francuskoj Nacionalnoj skupštini kao i u Hrvatskom saboru. Samo se u diskursu koji se tiče Bosne i Hercegovine, u političkim i stručnim krugovima jednako kao i u jeziku medija i društvenih mreža, većinsko odlučivanje naziva “preglasavanjem” ili “majorizacijom”, što su izrazi koji više ne denotiraju tehniku donošenja odluka već konotiraju prevarne radnje i zlu namjeru subjekata koji u tome sudjeluju – a da se zastupnici tog shvatanja nikada i nigdje nisu potrudili da objasne zašto bi jedna dimenzija političke modernosti koja posvuda nosi pozitivan vrednosni naboj samo u Bosni i Hercegovini bila nepoželjna. Ovo je pitanje dobilo na aktuelnosti u protekle dvije godine, zbog strukturiranih napora na ispunjavanju preduslova za pristup Bosne i Hercegovine euroatlantskim integracijama. Skorašnje inicijative u tom smjeru promijenile su političko-pravni kontekst, i “većinsko odlučivanje” više nije conversation stopper u razgovorima o ustavnopravnom preuređenju naše zemlje. U ovom tekstu podsjećam na elemente koji su doprinijeli najnovijim promjenama u sagledanju ovog problemskog kompleksa, donosim sažet prikaz sporova koje većinsko odlučivanje izaziva sve do našeg vremena i ponavljam neke predloge sistemskih rješenja kojima se može prevazići institucionalna blokada u Bosni i Hercegovini, a koje sam već iznosio u više navrata u prethodnim decenijama.

More...

Download

Da li je neophodna reforma penzionog sistema u Bosni i Hercegovini?

Author(s): Sanel Karaduz / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2010

U osnovi svih analiza koje vode određenim reformama penzionih fondova u RS i FBiH, nalazi se oblikovanje postojećih sistema, a ne njihov potpuni redizajn koji bi mogao dati bitno drugačije rezultate. Ovakav pristup je usmjeren na održavanje minimalne funkcionalnosti koja je u suštini upitna, dok bi temeljno novi penzioni sistem imao šansu da proizvede na samo minimalne efekte nego i da bude jedna nova pokretačka alatka u ekonomskom sistemu BiH. Naravno, jasno je da prelazak sa postojeceg PAYG sistema penzionog osiguranja RS i FBiH na neki drugi sistem neminovno podrazumijeva kraći ili duži tranzicijski period, posebno ako se ima u vidu kompleksnu političku i ekonomsku situaciju u BiH. Pri ovome treba detaljno razviti plan reforme, čija svrha će biti potpuno redizajnirani penzioni sistem. Tranzicija penzionih sistema u RS i FBiH, o čijoj se neodrživosti u sadašnjem principijelnom obliku govorilo kroz uticajne faktore razvrstane u tvrde i meke varijable, prema sistemu budućeg penzionog osiguranja u BiH, koji je gore u tekstu argumentiran, može se u predstojećem periodu izvesti na tri već pomenuta stuba: 1. Stub: obavezno državno osiguranje koje je zapravo socijalno osiguranje; 2. Stub: obavezno+dobrovoljno kod komercijalnih kompanija; 3. Stub: dobrovoljno individualno osiguranje; 1. stub predstavlja obavezno državno osiguranje koje se ogleda u socijalnim penzijama koje država više ne obezbijeđuje od obaveznog doprinosa na plaće zaposlenih, nego opštim porezima i porezima na određene vrste luksuznih roba i usluga; 2. stub se sastoji od doprinosa osiguranika, akumulirani na ličnim računima, kapitaliziraju se u različitim poslovnim investicijama. Cilj je ostvariti što veću dobit, povećati kasniju penziju osiguranika; i 3. stub predstavlja osiguranje za one osobe koje se žele dodatno osigurati za starost, invalidnost ili smrt hranitelja. Ovakvo rješenje penzionog sistema zasnovanog na tri stuba je već dobro rašireno u zemljama tranzicije, posebno u Istočno-evropskim državama, te bi kao takvo smanjilo mogućnost pojave nepredviđenih momenata na najmanju moguću mjeru. Međutim, svaka država bi trebala da se razvija u pravcu interesa svojih građana, a ne birokratije koja se u našim okolnostima samo širi, a nikako ne racionalizuje. Predložena tranzicija penzionog osiguranja i sistema na BiH nivou, kako je već objašnjeno, predstavlja optimalno rješenje koje bi trebalo da, u skladu sa svjetskim kretanjima iz domena penzijsko-invalidskih reformskih pravaca, povede penzioni sistem u BiH prema privatnim investicionim penzionim fondovima. Individualni privatni penzioni računi u okviru investicionih penzionih fondova, zasigurno bi imali najveću podršku građana, uz posebno zakonodavstvo koje bi vodilo računa o najugroženijim kategorijama građana, ali i starih radnika, koji su već ulagali u stari sistem, osigurao bi se pouzdan penzioni sistem u BiH. Uzor primjene ovakvog penzionog sistema je Čile, zemlja koja služi kao svijetao primjer potpune neovisnosti pojedinca od penzionog sistema koji nameće država. Obavezno državno penziono osiguranje je ukinuto i svaki zaposleni uplaćuje svoje penziono osiguranje jednoj od mnogobrojnih konkurentskih firmi čija je glavna djelatnost upravljanje penzionim fondovima. Poslodavac mjesečno uplaćuje na privatni penzioni račun zaposlenog 10% njegove plate onoj firmi koju lično izabere, bez ikakvih dodatnih naknada državi u ime penzionog osiguranja. Zaposleni ima mogućnost da promjeni osiguravajuću firmu kad god poželi, ali isto tako mu nije smetnja da promijeni ni poslodavca, koji mu uplaćuje isti postotak od ukupnih primanja na račun firme koju je odabrao. Osoba se može penzionisati ako je ostvarila uslove za minimalnu penziju, koja je u visini prosječne, iako je starosna granica 65 odnosno 60 godina. Dakle, radni vijek osiguranika zavisi od visine njegovih akumuliranih sredstava na računu. Svaka penziona firma nudi svojim osiguranicima mogućnost projekcije ostvarivanja uslova za odlazak u penziju uz utvrđivanje određenih parametara. Program im omogućava da predvide dužinu svog radnog vijeka uz konkretne iznose štednje ili obratno, visinu štednje određuje za odabrani period godina koje želi da radi. Osiguranik nije vezan za konstantnu i utvrđenu visinu štednje, ona može varirati. Čak ni dugogodišnji prekid rada nije smetnja u realizaciji penzije. Interesantno je da su posljedice ovog penzionog sistema povećan životni standard, tako što su penzije u prosjeku duplo veće od onih ostvarenih u prethodnom sistemu. Preuzimanje sudbine u svoje ruke, Čileanci su nazvali "libertita" (osloboditeljka). Dakle, pozitivna iskustva Čilea se mogu sumirati na sljedeći način: Lični izbor osiguranika kojem će investicionom fondu povjeriti svoj novac• Lični izbor osiguranika o dužini svog radnog vijeka• Penzioneri imaju svoje lične štedne račune i ne zavise od politike ili vlade koja• određuje kriterije za preraspodjelu penzija osiguranicima Vlada ne nameće kriterije za visinu penzionih koeficijenata ili ukupnih iznosa• Penziona prava se ne moraju realizovati štrajkovima i pregovorima sa vladom• Nema sukcesivnog pooštravanja uslova penzionisanja• Iznosi penzija ne zavise o kreditnom zaduživanju države kod međunarodnih• finansijskih institucija. Iako je u uslovima BiH teško povjerovati da bi odgovorni organi vlasti mogli promovirati ovakav sistem, njegova realizacija bi sasvim izvjesno bila moguća. U tom slučaju, u periodu tranzicije bi obezbjeđivanje vanjskih izvora finansiranja bilo opravdano i racionalno. Svi dostupni unutrašnji izvori finansiranja bi trebali biti mobilizirani i zagovarana opšta štednja, kako bi se premostilo finansiranje već penzionisanih osoba, ali i onih koji se nalaze pred ostvarivanjem prava na penziju. Ovdje bi se aktueliziralo i važno pitanje kapitalizacije imovine sadašnjih PIO RS i FBiH. Stvarnost je da je rijetko koja Vlada spremna poduzeti restriktivne mjere u ime viših ciljeva za svoje cjelokupno stanovništvo, nego obično teži kratkoročnim programima koji brzo pokazuju rezultate i donose političke poene. U čileanskom slučaju su se rezultati počeli srednjeročno ostvarivati, a troškovi tranzicije bili su plaćeni zato što je postojala odlučnost vlasti da se reforma sprovede i opozicionisti je nisu mogli spriječiti. Isto tako, interesantno je osvrnuti se na zapažanja koja dolaze iz društava visoko razvijenih tržišnih ekonomija u kojim se navodi neodrživost PAYG sistema, te da je jedna od najvažnijih varijabli svakog penzionog sistema tržište rada (Labur Market). “…Konačno, najvažnija mjera nije područje penzione politike. Pokretanje reforme na tržištu rada Njemačke u cilju stvaranja prilika za zapošljavanje, samim tim i kompletnije radne biografije, posebno na samom dnu raspodjele zarada, koristilo bi finansijskoj imovini za njemački penzioni sistem.” I na kraju, s obzirom da nije moguće izbjeći ono što je realnost u svim reformskim procesima, pa tako i penzijskog osiguranja, mora se prodiskutirati trenutna politika u BiH unutar koje se proces odvija. Naravno da postoje intergrativne, ali i deizintergativne politike u BiH i da su one realnost i tako ih treba i posmatrati. Sve snage koje nastoje izvesti reformski proces penzionog sistema u BiH tako da sve kategorije socijalnih partnera budu zadovoljene i da se pri tome postigne efekt integracije BiH u jednu modernu evropsku državu, članicu EU, imaju pravo i obavezu da se konsolidiraju po ovoj osnovi.

More...