Keywords: LGBT population; human rights; BiH; report;
Authorities in BiH are not really aware that LGBT persons are a part of society and consider their rights inferior to the rights of other groups. This kind of attitude is mostly explained by the low number of visible LGBT persons, and the common consideration that this (meaning homosexuality) or them (meaning LGBT persons) do not exist in BiH. When discussing LGBT rights, most institutions in BiH assume that the prohibition of discrimination regulated by the Anti-discrimination Law in BiH is enough to enable the protection and equality of LGBT persons with other citizens of BiH, and are not sensible enough to notice or deal with other issues that LGBT persons face daily in BiH. Throughout 2012, as LGBT topics have become more visible in BiH through the media coverage, which is still mostly sensational and shocking in order to attract the viewers, and through the work of organisations working on LGBT human rights and activists, hate speech and hate crimes aimed at LGBT people have become more evident as well. The increased visibility of LGBT activism in 2012 was followed by hate speech on web portals, which became even more severe and threatening. In all the cases presented in this report, the response of the authorities was either non-existent or insufficient, and in some of the cases the perpetrators of the incidents were officials. Authorities consistently fail or refuse to condemn the hate speech and intolerance aimed at LGBT persons or to sanction the perpetrators, which leads to the lack of trust of LGBT persons have in governmental institutions. This lack of trust results in LGBT persons not reporting more serious incidents and cases such as discrimination and hate crimes. The first step to better recognition and protection of the rights of LGBT persons is the harmonisation of existing legislation with the Anti-discrimination law of BiH. This was supposed to be done by 2010, but has not yet been completed. Other changes to legislation, such as the introduction of hate crimes and proper prohibition of hate speech, should be included in the Criminal Code of the Federation of BiH, in order to promote and enhance the protection of the rights of LGBT persons, as well as all individuals and minority groups in BiH. Authorities should also be aware that legislation itself is not enough to prevent the violation of human rights of LGBT persons and that they must enforce these laws and regulations. The authorities should also organise mandatory trainings and education for all public officials and personnel, such as police officers and public administration employees.
More...Keywords: homophobia; bi-phobia; transphobia; schools; LGBT population; BiH;
Cilj ovog izvještaja je da pokaže pravni okvir za ostvarivanje prava na obrazovanje LGBT osoba u srednjim školama u BiH, odgovarajuće obrazovne strategije, stepen uključenosti prava na obrazovanje LGBT osoba, način prikaza tema vezanih za LGBT osobe u udžbenicima koji se koriste u srednjim školama u BiH te istraživanja koja pokazuju stavove učenika_ica u pogledu homofobije, bifobije i transfobije. Zakon o ravnopravnosti spolova (2003) po prvi put izričito uvodi zabranu diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije; indirektno na osnovu rodnog identiteta u pogledu ostvarivanja prava na obrazovanje LGBT osoba, te uvodi obavezu u pogledu prikaza tema vezanih za seksualnu orijentaciju i rodni identitet u nastavnim planovima i programima u smislu promovisanja principa jednakosti. Isti cilj postoji i u Zakonu o zabrani diskriminacije (2009), koji izričito navodi i rodni identitet kao zabranjeni osnov diskriminacije. Ove zakonske akte ne prate odgovarajuće strategije o obrazovnim politikama na državnom nivou koje se bave pitanjima prava na obrazovanje LGBT osoba, odnosno politike obrazovanja na entitetskom i kantonalnom nivou, te se homofobija, bifobija i transfobija uopšte ne spominju kao oblasti u kojima državna tijela i obrazovne institucije trebaju posebno djelovati kao bi se uklonila diskriminacija, netačne informacije i stereotipne slike. Da postoji diskrepancija na socijalnoj bazi pokazuje istraživanje o stavovima prema LGBT osobama koje je provedeno među učenicima_cama 2005. godine od strane Udruženja Q, te o načinu prikaza tema vezanih za LGBT osobe u udžbenicima koji se koriste u srednjim školama u BiH (2010). Na kraju, stavovi učenika_ca u srednjim školama pokazuju visok nivo spremnosti učenika_ca na verbalno i fizičko nasilje prema LGBT osobama (2012). Sve ovo ukazuje na potrebu da država i obrazovne institucije preduzmu odgovarajuće korake ka uklanjanju diskriminacije, te homofobije, bifobije i transfobije u srednjim školama u BiH kroz preduzimanje sljedećih koraka: - usvajanje izmjena i dopuna zakonskih akata koji regulišu oblast obrazovanja u BiH, kojima će seksualna orijentacija i rodni identitet eksplicitno postati zabranjeni osnovi diskriminacije u pogledu ostvarivanja prava na obrazovanje LGBT učenika_ica; - usvajanje i/ili izmjena obrazovnih strategija kojima će se odgovarajući organi obavezati na državnom, entitetskom, kantonalnom nivou, te nivou Brčko distrikta BiH, odnosno obrazovne institucije o uklanjanju netačnih informacija i stereotipa koji utječu na stvaranje i razvoj homofobije, bifobije i transfobije; - revidiranje nastavnih planova i programa u smislu uklanjanja netačnih i stereotipnih predodžbi o LGBT osobama, te otvaranje prostora za izučavanje tema vezanih za LGBT osobe, odnosno tema vezanih za drugačije seksualne orijentacije i rodne identitete. Ovaj prostor se prije svega može otvoriti unutar predmeta kao što su književnost, sociologija, psihologija, filozofija, demokratija i ljudska prava i sl; - revidiranje udžbenika koji sadrže netačne i stereotipne podatke o LGBT osobama, te razvijaju pogrešan stav kod učenika_ica o pitanjima koja su vezana za LGBT osobe; - uključivanje, kako u nastavu, tako i u sve vannastavne oblike tema vezanih za seksualnu orijentaciju i rodni identitet; - senzibiliziranje nastavnika_ca, pedagoga_inja, psihologa_inja i menadžment timova u srednjim školama o temama vezanim za LGBT osobe, te u tom smislu organiziranje do-edukacije kroz koju bi se izgradio LGBT senzitivan pristup; - rad na polju saradnje ministarstava obrazovanja, srednjih škola i pedagoških zavoda i nevladinih organizacija koje se bave LGBT pravima i slobodama; - uključivanje pitanja nasilja u srednjim školama nad LGBT osobama u programe rada ministarstava obrazovanja i unutrašnjih poslova, te usvajanje odgovarajućih izmjena u Krivičnom zakonu Federacije BiH, kojim bi se uveo zločin iz mržnje kao posebno krivično djelo ili kao otežavajuća okolnost pri izvršenju osnovnih oblika krivičnog djela ubistva, teških tjelesnih povreda, lakih tjelesnih povreda i sl; - primijeniti zakonske norme i standarde usvojene na državnom i nižim nivoima o razvoju demokratskog okruženja i poštivanja različitosti u srednjim školama.
More...Keywords: council of the EU; LGBT population; recommendations; sexual discrimination; gender identity discrimination; BiH; report;
Jedina mjera koju su bosanskohercegovačke vlasti preuzele u skladu s Preporukom Vijeća Evrope upućene državama članicama o mjerama za borbu protiv diskriminacije zasnovane na seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu (Preporukom CM/ REC(2010)5) jeste uključivanje seksualne orijentacije i seksualnog izražavanja u antidiskriminaciono zakonodavstvo. Međutim, u nedostatku drugih mjera, te u svjetlu teške društvene netrpeljivosti, ovo zakonodavstvo pruža slabu zaštitu lezbejkama, gej i biseksualnim osobama. Prema saznanjima Sarajevskog otvorenog centra, vlasti nisu usvojile nikakve druge mjere za provođenje zahtjeva navedene Preporuke. Konkretno, nije bilo revizije postojeće legislative i drugih mjera koje bi mogle, direktno ili indirektno, dovesti do diskriminacije, ne postoji odredba za zaštitu od diskriminacije na osnovu rodnog identiteta i nema uvođenja sveobuhvatne strategije usmjerene na rješavanje problema javne diskriminacije i na suzbijanje predrasuda i stereotipa. Preporuka i njen Dodatak nisu prevedeni niti su distribuirani široj javnosti od strane vlasti ili civilnog društva. Predrasuda zasnovana na seksualnoj orijentaciji (ali ne i na rodnom identitetu) kao motiv krivičnog djela uzima se kao otežavajuća okolnost u krivičnim zakonima Republike Srpske i Brčko distrikta, ali ne i u Federaciji BiH. Čini se da nema posebne obuke za policijske službenike i pravosuđe u vezi sa homofobnim i transfobnim zločinima iz mržnje, niti za zatvorske službenike u vezi sa LGBT zatvorenicima_cama. Ako i ima podataka o ovome, nisu transparentni i ostali su nam nepoznati. Bosna i Hercegovina nema zakona koji zabranjuju govor mržnje ili podstrekavanje na mržnju na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta (uključujući i govor mržnje na internetu). Iako sloboda izražavanja i okupljanja LGBT osoba postoji u teoriji, nasilje za vrijeme Queer Sarajevo Festivala, kao i neuspjeh vlasti da pruži zaštitu učesnicima_ama, pokazuju da je stvarnost drugačija. Da li i koliko su se stvari poboljšale, bit će vidljivo onda kada LGBT zajednica stekne povjerenje da ponovo pokuša ostvariti slobodu izražavanja i udruživanja u javnom prostoru. Istospolne seksualne radnje nisu krivična djela. Nisu preduzeti koraci za uklanjanje diskriminacije u pristupu pravima parova i roditeljstva. Onda kada je promjena spola završena, pojedinac_ka može podnijeti zahtjev za izmjenu oznake spola u svim zvaničnim dokumentima uključujući, u prvoj fazi, jedinstveni matični broj. Stoga, u proceduri zakonske izmjene spola izražen je uvredljiv zahtjev, kojim se traži da osoba u potpunosti hirurški izmijeni spol kako bi se oznaka spola u njegovim_njenim zvaničnim dokumentima promijenila, čime se povređuje pravo na vlastito rodno izražavanje. Zakon o radu Brčko distrikta i Zakon o radu u institucijama BiH zabranjuju diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije, ali isti zakoni u Federaciji BiH i Republici Srpskoj ne zabranjuju. Prema informacijama koje je Sarajevski otvoreni centar dobio od institucija vlasti, nijedna druga mjera koju predlaže Preporuka nije poduzeta, uključujući i one u vezi sa oružanim snagama, kao i privatnošću transrodnih osoba. Zakon o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine, kao i neki pravni instrumenti na entitetskom nivou, izričito zabranjuju diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije u obrazovanju, ali isto tako ne uključuju izričito diskriminaciju i na osnovu rodnog identiteta. Međutim, druge mjere, kao što je očuvanje prava djece i mladih na obrazovanje u bezbjednom okruženju izuzetom od nasilja, socijalne isključenosti i drugih oblika diskriminacije, koje su predložene Preporukom, nisu provedene. Analiza školskih udžbenika pokazuje da se u nekima homoseksualnost definiše kao bolest i svrstava u grupu poremećaja poput pedofilije i narkomanije. Homoseksualnost se više ne klasifikuje kao bolest, programi prevencije HIV-a/ AIDS-a uključuju LGBT osobe, a LGBT osobe mogu da identifikuju svoje partnere kao kontakt osobu u slučajevima nužde. Ipak, čini se da druge mjere koje se odnos na oblast zdravstva, koje su predložene Preporukom, nisu primjenjene. Zakon o zabrani diskriminacije BiH zabranjuje diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije u oblasti stanovanja, ali ne i na osnovu rodnog identiteta. Ni u ovoj oblasti nisu provedene konkretne mjere predložene Preporukom. Bosanskohercegovački zakoni ne navode izričito seksualnu orijentaciju ili rodni identitet u kontekstu azila. Ovlaštenja ombudsmena za ljudska prava izričito uključuju seksualnu orijentaciju, ali ne i rodni identitet. Međutim, ombudsmen je uključio rodni identitet u radu Institucije i, u granicama svojih resursa, sprovodi neke od aktivnosti predloženih Preporukom. Ipak, zbog nedostatka sredstava, Institucija ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava BiH ne sprovodi opsežne javne kampanje u cilju promicanja antidiskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta.
More...Keywords: CEDAW; CEDAW convention; women human rights; BiH; alternative report; annex; economic position; political life; violence; victims of war; women trafficking; marginalisation; women from rural areas; LBT;
(English edition) The Annex to the Third Shadow Report is a result of joint efforts invested by the group of experienced female and male activists of non-governmental organizations in Bosnia and Herzegovina with a long experience in working with women whose rights are either threatened or directly violated as well as in advocacy of the adoption of gender sensitive and gender responsive legislation and policies in the field of women’s human rights and gender equality.
More...Keywords: Civil servants; public administration; public institutions; civil society; discrimination; human rights; equality; constitution;
Princip ravnopravnosti i zabrane diskriminacije sadržan je u svim međunarodnim sporazumima o ljudskim pravima. Povelja Ujedinjenih nacija obavezuje sve članice na “poštivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda za sve, bez razlikovanja rase, spola, jezika ili vjere”. Također, Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima garantuje svim ljudima slobodu i jednakost u dostojanstvu i pravima, bez obzira na “bilo kakvu razliku kao što je rasa, boja kože, spol, jezik, vjera, političko ili neko drugo uvjerenje, nacionalno ili društveno porijeklo, imovina, rođenje ili neki drugi status”. Ustav Bosne i Hercegovine (BiH), Ustav Republike Srpske (RS), Ustav Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) i Statut Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (BD BiH) sadrže odredbe o zabrani diskriminacije. Dodatno, Ustavom BiH je zagarantovana direktna primjena Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i njenih protokola u BiH, te je utvrđen njihov prioritet nad svim ostalim zakonima. Pored toga, Aneksom I na Ustav navedeno je dodatnih 15 međunarodnih dokumenata, među kojima su i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije nad ženama, kao Konvencija o pravima djeteta. [...]
More...Keywords: Discrimination; law against discrimination; Bosnia and Herzegovina; equality; equal opportunities; constitution; human rights;
Ovim zakonom uspostavlja se okvir za ostvarivanje jednakih prava i mogućnosti svim licima u Bosni i Hercegovini i uređuje sistem zaštite od diskriminacije. U skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim standardima koji se odnose na ljudska prava i osnovne slobode, ovim zakonom utvrđuju se odgovornosti i obaveze zakonodavne, sudske i izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini, kao i pravnih lica i pojedinaca koji vrše javna ovlaštenja (u daljnjem tekstu: nadležne institucije Bosne i Hercegovine), da svojim djelovanjem omoguće zaštitu, promovisanje i stvaranje uslova za jednako postupanje. [...]
More...Keywords: Bosnia and Herzegovina; European Commission; progress report; European integration; European Union; EU accession; progress evaluation;
Kao i prethodne dvije godine, Inicijativa za monitoring evropskih integracija BiH objavila je Alternativni izvještaj o napretku BiH za 2015. godinu,1 u kome se predstavlja pregled napretka Bosne i Hercegovine u ispunjavanju Političkih kriterija (poglavlje 2. u Izvještaju koji objavljuje Evropska komisija) u 2015. godini iz perspektive skoro 30 bh. organizacija civilnog društva koje djeluju na poljima ljudskih prava, političke odgovornosti i vladavine prava. Ovaj dokument predstavlja uporedni pregled izvještaja Evropske komisije i Alternativnog izvještaja, kakav je urađen i prethodnih godina. Cilj komparativne analize je da ustanovi u kojoj mjeri je Evropska komisija u svojim zaključcima i preporukama uzela u obzir preporuke i nalaze organizacija civilnog društva; te da utvrdi koje su podudarnosti i razilaženja ova dva izvještaja. [...]
More...Keywords: Bosnia and Herzegovina; European Commission; progress report; European integration; European Union; EU accession; progress evaluation;
As in the previous two years, the Initiative for Monitoring the EU Integration of Bosnia and Herzegovina published the 2015 Alternative Progress Report1 that presents an overview of progress Bosnia and Herzegovina (BiH) has made in 2015 in completing the Political Criteria (Chapter 2 in the Progress Report of the European Commission) from the perspective of almost 30 civil society organizations in BiH that operate in the spheres of human rights, political accountability, and the rule of law. This document presents a comparative overview of the European Commission’s Report and the Alternative Report, like the one produced last year. The aim of the comparative overview is to determine to what extent the European Commission, in its conclusions and recommendations, acknowledged the recommendations and conclusions of civil society organizations; and to determine similarities and differences between these two reports. [...]
More...Keywords: Bosnia and Herzegovina; institutional framework; human rights; ombudsman for human rights; protection of human rights;
Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine je centralna nezavisna institucija za zaštitu i promociju ljudskih prava. Imajući na umu da u Bosni i Hercegovini ne postoje druge institucije ombudsmanskog karaktera (npr. tematski ombudsmani), niti druge institucije za ljudska prava, kao što su fondacije ili vladine kancelarije za promociju civilnog društva, značaj Institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine je još veći. [...]
More...Keywords: Bosnia and Herzegovina; institutional framework; human rights; ombudsman for human rights; protection of human rights;
The Institution of Human Rights Ombudsman of BiH is a central, independent institution for the protection and promotion of human rights. Having in mind that there are no other institutions of ombudsman nature in Bosnia and Herzegovina (e.g. thematic ombudsman), nor other institutions for human rights, such as foundations or government offices for the promotion of civil society, the importance of the Institution of Human Rights Ombudsman of BiH is even greater. [...]
More...Keywords: Sarajevo Open Centre; Bosnia and Herzegovina; human rights; LGBT people; state of human rights; progress report; discrimination;
This submission is short summary of the current developments, but also of the very detailed “Pink Report. Annual Report on the State of Human Rights of LGBT People in Bosnia and Herzegovina in 2014”, published by the Sarajevo Open Centre.
More...Keywords: Sarajevo Open Centre; Bosnia and Herzegovina; human rights; women’s rights; progress report; gender studies;
This submission is short summary of the current developments, for more information, read a detailed Annual Report On The Human Rights of Women In Bosnia And Herzegovina In 2014, published by Sarajevo Open Centre and CURE Foundation on behalf of Women's Network BiH.
More...Keywords: Human rights; LGBT people; protection of LGBT rights; Western Balkans; gender studies; LGBT conference; NGO;
Sarajevo Open Centre and Open Society Fund BiH hosted a conference on December 16th, 2013 with the aim of sharing best practices for improving LGBT human rights in the Western Balkan region. Representatives from LGBT organizations and ombudsperson offices in BiH, Croatia, Serbia, Montenegro, and Macedonia were present, as well as those from international organizations, such as the OSCE Mission to BiH, the United Nations office in BiH, and some representatives of foreign embassies. We also invited all relevant BiH institutions such as Ministry of Human Rights and Refugees, the three members of the Presidency, human rights committees from multiple levels of parliaments, and the gender agency and entity gender centers. However, we received few responses and no one attended. We present a summary of lessons learned as a first step to transferring this experience to the local context, recognizing the fact that utilizing European Union integration processes is key for accomplishing all of the following recommendations.
More...Keywords: Bosnia and Herzegovina; political system; electoral systems; European Court for Human Rights; case “Sejdić-Finci”; discrimination; constitution;
Donoseći odluku u decembru 2009. godine u slučaju Sejdić i Finci protiv BiH, Evropski sud za ljudska prava u Strazburu postavio je jasan zadatak pred bh. institucije i političke elite: politički sistem BiH se mora na taj način preustrojiti, tako da se svakom/oj građaninu/ki omogući da se može kandidovati i može biti izabran u Predsjedništvo BiH i Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, neovisno od njihovog etničkog porijekla. Političke posljedice presude idu još dalje i impliciraju ukidanje ustavne diskriminacije u svim institucijama, na svim nivoima unutar bh. državne strukture. Od 2010. godine do danas vođeni su različiti razgovori oko provedbe presude. Političke elite nisu bile u stanju da pronađu zadovoljavajuće rješenje za sve građane/ke. Pregovori su vođeni u zatvorenim krugovima, izvan predviđenih parlamentarnih struktura. Od strane organizacija civilnog društva do sada su predstavljeni različiti modeli provedbe. Predstavljanjem ovog modela želimo dati još jedan doprinos diskusiji „ustavnih reformi”.
More...Keywords: Human rights; Bosnia and Herzegovina; women’s rights; gender studies; gender equality; implementation of CEDAW; women’s human rights; law; politics; discrimination;
BiH is still burdened by ethnic and national divisions, which hinder the social, economic and political development, and dominate the public discourse. Thus the issues of gender equality, realization of women’s human rights in public and private spheres, and the application of domestic laws and international obligations, including the Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women (CEDAW) have been pushed into the background. Despite the progress that has been realized in regards to development of the formal and legal framework and public policies in the field of promoting and protecting women’s human rights, women in BiH do not have equal opportunities to participate and are underrepresented in political decision-making within the legislative, executive and judicial authorities at all levels. The State has failed to ensure the harmonization of the BiH Election Law with the Law on Gender Equality in BiH. Women have been excluded from the processes of negotiations, peace processes, post-war reconstruction and the European integration process, which remain exclusively reserved for men. Discrimination against women continues to be deepened and maintained by appointing men to managing positions in public companies and steering boards, as well as executive bodies in the economic sector. Institutional mechanisms for gender equality in BiH remain largely isolated within the institutions of the system due to a lack of understanding of their role and resistance to issues of gender equality and women’s human rights. BiH has not invested real efforts to ensure the positioning of the Gender Equality Agency of BiH as the institution that would be directly responsible to the Council of Ministers. Additionally, there are no tangible results in practice regarding raising awareness and building capacity of government bodies at all levels on implementation of CEDAW.
More...Keywords: Human rights; Bosnia and Herzegovina; women’s rights; gender studies; gender equality; implementation of CEDAW; women’s human rights; law; politics; discrimination;
Dodatak trećem alternativnom izvještaju je nastao kao rezultat zajedničkih napora grupe aktivistkinja i aktivista iz nevladinih organizacija u Bosni i Hercegovini sa dugogodišnjim iskustvom u direktnom radu sa ženama čija su prava ugrožena ili direktno povrijeđena, kao i aktivnostima zalaganja za usvajanje rodno osjetljivih i odgovornih zakona i javnih politika u oblasti zaštite ženskih ljudskih prava i ravnopravnosti polova. Dodatak ima za cilj usmjeravanje pažnje na promjene u ključnim oblastima koje su predmet trećeg alternativnog izvještaja, a koje su se desile nakon 2010. godine, te na nezavisnu analizu i nove podatke koji nisu bili uključeni u treći alternativni izvještaj, a odnose se na stanje zaštite i ostvarivanja prava naročito višestruko marginalizovanih kategorija žena u Bosni i Hercegovini. [...]
More...