Božansko znanje i sloboda volje
Divine Knowledge and Free Will

Summary/Abstract: Arbitrarni čin slobodne volje, naporedo sa autentičnom determinacijom cjelokupnog sistema egzistencije, prema nekompatibilističnim mišljenjima, jeste nešto što je u biti nemoguće. To isto vrijedi i za koncentričnost pravde zajedno sa pojavama zla. S druge strane, slobodna volja je, po kompatibilističnim mišljenjima, u biti moguća samo ukoliko je u skladu sa autentičnom determinacijom cjelokupnog sistema egzistencije. Po ovom mišljenju, arbitrarni čin slobodne volje koji nema osnovu u ranijem znanju i mudrosti, ili u, drugačije kazano, preustanovljenoj harmoniji, ne može biti ništa drugo nego slučajnost i, u konačnici, prisila. Kompatibilistični odgovor na primjedbe upućene koncentričnosti pravde sistema egzistencije i nelogičnosti religijskih vjerovanja naporedo sa fenomenima svojevoljnog zla, leži u teorijama arbitrarne teodiceje i arbitrarne odbrane. Osnovna namera prve teorije jeste dokazati da je Bog stvaranjem svijeta koji obuhvata arbitrarna ili svojevoljna bića, uspio stvoriti najsavršeniji mogući svijet, tj. ovaj aktualni svijet, iako je znao da će neka od njih davati prednost zlu nad dobrom. Ali to da se maksimalnom dobru ne prida postojanje kako bi se izbjeglo minimalno zlo, samo po sebi je maksimalno zlo, što se ne slaže sa osobinama božanske savršenosti. Druga teorija u osnovi tvrdi da vjernost Bogu kao apsolutnom savršenstvu, u koje ulazi i apsolutna dobronamjernost, s jedne strane, naporedo sa fenomenima zla, s druge - s obzirom na sudiju o mogućim svjetovima - ne povlači kontradikciju i esencijalnu nemogućnost. Naprotiv, ta slika o sistemu postojanja i o aktualnom svijetu kao najsavršenijem i svijetu proisteklom iz najsavršenije egzistencije, jedna je sasvim logična i sa umnim kriterijima usklađena slika, pošto je postojanje takvog svijeta nešto što je u biti moguće, a ne nešto što je nužno nemoguće.

• Details
• Contents