We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Knjigu je priredila Mirjana Miočinović, i sadrži materijale sa Međunarodnog skupa pisaca održanog u Centru za kulturnu dekontaminaciju od 15. do 17. juna 2005, povodom sedamdesetogodišnjice piščevog rođenja. Ovim izdanjem Centar za kulturnu dekontaminaciju započinje ediciju Transkripti. Prvi deo knjige čine fragmente razgovora kojeg je vodio sa njim Boro Krivokapić (1982.), kao i transkript III epizode serije „Goli život“ Danila Kiša i Aleksandra Mandića, uz Mandićev uvodni tekst. U drugom delu knjige nalaze se transkripti razgovora sa Međunarodnog skupa pisaca koji je održan od 15. do 17. juna 2005. u Centru za kulturnu dekontaminaciju (učestvovali: Nenad Veličković, Laslo Blašković, Kšištof Varga, Aleksandar Hemon, Fatos Lubonja, Muharem Bazdulj, Milan Đorđević, Mihajlo Pantić, Vladimir Arsenijević, Zoran Đerić), kao i tekstovi autora koji su iz nekog razloga bili sprečeni da prisustvuju skupu (Vladimir Bacunov, Aleš Debeljak, Aleksandar Gatalica) Svoje su priloge poslala dvojica mladih kompozitora, Englez Stiven Čejs (Stephen Chase) i Amerikanac Metju Vest (Matthew Vest). Ovi su tekstovi kratki opisi njihovih slučajnih susreta s dvema Kišovim knjigama, s romanima Peščanik (M. Vest) i Bašta, pepeo (S. Čejs), i njihovog pokušaja da pronađu "neku vrstu muzičkog odgovora" na snažne utiske koje su te knjige proizvele u njima. U knjizi se objavljuju fragmenti partitura obeju kompozicija. Na kraju zbornika, kao neka vrsta eksplikativnog dodatka, nalazi se završno poglavlje knjige Davora Beganovića Pamćenje traume. Apokaliptička proza Danila Kiša (2007), pod naslovom "Jugoslovenska varijanta staljinizma: Goli otok i Goli život".
More...
Gotovo protestantska, „malograđanska vizija“, navodno izmišljena u Vojvodini po ugledu na druge evropske nacije, večito je kod nas osuđivana i omalovažavana iz sredina koje su za ideju nacionalnog oslobođenja i ujedinjenja vekovima krvarile po šumama i gorama naše zemlje ponosne. Naučeni da uz ladan burek i vruće pivo preziremo malograđanštinu, nastavili smo da preziremo i Vojvodinu. Možda će se ovakvo shvatanje u Srbiji promeniti po sledećoj logici zaključivanja: Vojvodina je bila opasno provincijalna i malograđanska, sve dok nismo belodano videli da je i malograđanština mnogo bolja od varvarstva.
More...
Znamo da honorar od svojih knjiga ostavlja Crkvi, da je stari budilnik zaveštao unuku, ali ne znamo još kome je zaveštao svoj stari kišobran. Godinama smo ga viđali na ulicama sa tim starinskim kišobranom. Budilnik je njega budio za jutrenje, ali nije uspevao da probudi sabraću arhijereje. I sada na sahrani, ko sve nije bio pod kišobranom njegovim – i ko sve godinama pod njim stajao nije. Naravno, ne pod onim starim, već pod onim koji se podrazumeva za ono vlasti što je imao među sabraćom arhijerejima u Sinodu i Saboru. I tu je sva muka njegova, možda i udes njegove misije tokom dvadesetak godina na čelu SPC. Došla je sada da potraži utehu nad odrom i sama “kosovka đevojka” B. Plavšić, koja je sa ratovođama Karadžićem i Mladićem dobar deo Bosne zasejala grobovima. U mučnim godinama raspada države – sa zločinima koji su užasnuli svet – pokojni patrijarh se nije baš snalazio. Izgovarao je opomene, ne da nije, ali sabraća arhijereji, barem dobar deo među njima, nisu krili svoje ratne ciljeve. Ne, ne Isusu mira i pravde, već balkanskom bogu Marsu do crne zemlje su se klanjali. I druge su vodili, i sve nas, do ambisa iz kojeg još izašli nismo. I skoro nećemo.
More...
Zašto se danas u Srbiji okleva sa otvaranjem tajnih policijskih dosijea iz vremena komunizma i, uopšte, zašto vlast voli da radi u tajnosti? Zašto se u našoj zemlji ne praktikuje lustracija? Zašto političari u Srbiji s podozrenjem gledaju one koji se zalažu za ljudska prava i civilno društvo? Zašto se izbegava rasprava o političkoj odgovornosti za ubistvo Zorana Đinđića? Zašto je kod nas pravna kultura zamrla? Ovo su neka od pitanja kojima se bavi autor ove knjige. Međutim, za rešenjima ovih problema Beljanski ne traga samo u okviru pravne literature, nego ide jednim zaobilaznim, krivudavim i “sporim” putem. To je put koji nudi filozofija prava i politička filozofija, gde Beljanski pronalazi putokaze za čoveka dostojnu orijentaciju u javnom životu, etičke repere u traganju za “drugom obalom”.
More...
Pred vama su tekstovi koje je Vladimir Gligorov napisao za Peščanik, Blic, NIN, Helsinšku povelju, Ekonomist, Politiku, Danas, časopis Banka i Cord Magazine. Tekstovi su nastali između dva septembra, 2006. i 2010. godine. Na kraju knjige je izbor od devet eseja prevedenih na odličan British engleski, ljubaznošću The Bosnian Institute iz Londona i našeg prevodioca Ivice Pavlovića iz Novoga Sada. Naslov knjige je preuzet iz teksta Talog, napisanog u aprilu 2009, u kojem se analizira koliko rasizma i mržnje prema Albancima staje u jednu rečenicu Dobrice Ćosića.Ovo je knjiga sa poukom. Ona dokazuje da su ekonomija i politika povezane. Da društvo obilja naseljavaju slobodni ljudi. Najzabavniji deo su citati kojima autor počinje neke od tekstova. Tajno središte knjige je u eseju Identitet. Učite i uživajte: It is the thought, the smile, and the sound of the piano that matter.
More...
Vladimir Gligorov je ovu knjigu napisao na engleskom, pre 20 godina, na severu Evrope, pretpostavljamo dosta usamljen u starom univerzitetskom gradu Upsala, u Švedskoj. Te davne 1994. knjige su se još uvek slovoslagale, a ratovi devedesetih su bili u punom jeku: ratu u Bosni se nije video kraj, a rat na Kosovu je još uvek pripadao dalekoj budućnosti. Kao jedna od prvih studija o raspadu Jugoslavije, knjiga Zašto se zemlje raspadaju – Slučaj Jugoslavija je imala ogroman uticaj na zapadne autore koji su se bavili ovom temom. Pred vama je prvo elektronsko izdanje ove knjige na engleskom i njen prvi prevod na naš jezik.
More...
The book deals with the violent and inconclusive break up of Yugoslavia. The author relies on the rational political choice approach to construct an explanation that (i) given the preference of the exYugoslav nations for ethnic justice over individual liberties and rights, and (ii) given the influences of the long terra ethnic strategies and rivalries, the legacy of the four decades of communist rule, and the complexities of the post-socialist transformation process, the break up of their common country was what it took the Yugoslav nations to try to realize their political preferences. In Chapter 1 the process of “Balkanization” is discussed. First, the theory of constitutional choice is criticized. It is shown that the assumptions (stated and unstated) on which the theory is founded are not mutually consistent. Second, it is argued that that makes the idea of self-determination inoperable and self-destructive. Yugoslavia was founded on the principle of self-determination; it has been dissolving in accordance with the same principle. Third, the illusive idea of individual and ethnic identity, of the “self”, in the Balkans is described and analyzed. Fourth, the implications for the failure of any constitutional idea to be accepted as legitimate in Yugoslavia are drawn. In Chapter 2 the process of the discovery of liberalism during the communist rule is discussed and the reasons for its failure given. All the classical liberal ideas were discovered in Yugoslavia in conflict with the socialist principles; they failed to play a key role in the transformation of the country because they did not arise from an idea of a Yugoslav state. In Chapter 3 a “straightforward explanation” of the break up of Yugoslavia is given. It is argued that the state did not break up for economic reasons (as a way to get out of socialism), but for the following two reasons: (i) independent ethnic state is the long term strategy of Serbs and Croats (the two dominant Yugoslav nations); (ii) political preferences came to dominate the economic ones in the process of transformation. Given the goals and the preferences and given the facts of the ethnic configuration, the break up of Yugoslavia was inevitable and it inevitably had to be inconclusive. In Chapter 4 the contribution of the communist legacy is discussed and the record of individual and collective rights left in the ex-Yugoslav states is reviewed. It is shown that none of the newly established states has achieved a significant increase in those rights and is far from any ideal of a liberal state. In the conclusion, the idea that “Balkans are different” is rejected and it is argued that the failure of the principles of civic rights and international order to be respected and implemented will invariably lead to the same set of outcome. In that the importance of the case of Yugoslavia lies.
More...
The book, an example of breaking literary conventions, comprises the texts concerning different, often absurd, aspects of reality. It is a critical analysis of academic work, which compels self-reflection and warns against perceiving the world in a stereotypical way and a wordplay, which oversteps the boundaries between the language and imagination.
More...
Pred vama su tekstovi koje smo Tijana Popivoda i ja pripremile za lezbejke. Želja nam je da podstaknemo lezbejsku žudnju, da inspirišemo ovim rečima u svakoj od nas neograničene prostore zaradovanje našim ljubavima, poljupcima, željama, snovima. Da mapirajući svet neprijateljstva oko nas upoznajemo iskru energijeu našem telu koje iz dana u dan možemo širiti kako bi se osećale sigurno i snažno. Svaki susret jedne s drugom je šansa za solidarnosti. Na radionicama koje smo održale u Sarajevu u jesen zimu 2011 upoznale smo fascinantne lezbijke koje su nam unele nadu da je uvek dobro vreme da se bude lezbijka. Kako je jedna rekla: Za nas, Lezbejska sreća je najveća!
More...
U „građanskom ratu sećanja” ovih dana je na nov način oživljen Sarajevski atentat. Okvir je ostao tanato-politički, ali se više ne eksploatiše samožrtvovanje Principa nego smrt Ferdinanda. Ko je odgovoran za to što su mladobosanci od tiranoubica postali teroristi? Svi oni u regionu koji strepe od jugoslovenstva i svi oni iz okruženja koji žele da rasterete vlastite nacije od imperijalističke odgovornosti za klanicu Prvog svetskog rata. Da li će oni uveriti javnost da su atentatori bili teroristi? Verovatno hoće zato što Princip danas nema valjanog advokata. Srušene su one strukture koje su Principa iznedrile i koje su ga docnije opravdano heroizovale. Država Jugoslavija je Principu s razlogom dizala spomenike i po njemu imenovala ulice. Danas nikakva kohorta blistavih istoričara ne može odbraniti Principa zato što nema južnoslovenske države kao ostvarenja mutnog ideala koji je vodio mladobosance. A što se rečena država danas više shvata kao iluzija ili kao tamnica to su veće šanse da Princip o neslavnom jubileju bude stigmatizovan kao terorista.
More...
Za obje Jugoslavije zna se kada su i kako nastale, i može se ustanoviti datum pa i sat njihovih rođenja, ali je puno teže, možda i nemoguće, ustvrditi kada je koja nestala. Tu datumi ne igraju ulogu, nemoćne su povijesne znanosti, odgovora nema u novinskim i televizijskim dokumentacijama. Istina, ažurni strani birokrati će reći da se SFRJ upokojila onda kada su preostatku njezine delegacije otkazani akreditivi u Ujedinjenim narodima i kada su im prestale važiti kartice za ulazak u zgradu na East Riveru. Ali svi znamo da uistinu nije tako: naša zemlja umrla je prije i poslije toga.
More...
Kasnim sa reagovanjem jer sam se sve nadao da će ovo umesto mene napisati neko drugi. A nije. Možda je kašnjenje na mestu, zbog pijeteta prema Milunki Savić, kojom se svi zajedno nečasno poštapamo. Istina, Dejan Ilić je na Peščaniku 15. novembra dao umestan impuls, ali se na tome i završilo. Reč je naime o tome kako je četnički vojvoda Tomislav Nikolić, u svojstvu predsednika Srbije, iskoristio naknadnu sahranu Milunke u Aleji velikana da ideološki našminka časnu pokojnicu. Mislim na ovo što je rekao: Tako je Milunka Savić podelila sudbinu Srbije i bila nevidljiva, neprimetna, beznačajna – ne za Srbiju već za komunističku Jugoslaviju… pa dalje: Zato što je ostala Srpkinja i srpski borac, a nije postala Jugoslovenka i nije bila jugoslovenski partizan… i još: …da je jugoslovenska ideologija, doktrina umanjivanja značaja svega što je srpsko, gurnula u mrak Srbiju i njenu tradiciju, a za njom i sve velikane ratova, kulture, privrede… – tako je govorio imenovani.
More...
U oktobru 2011. putovala sam u New York, i već drugi ili treći dan nakon dolaska uputila sam se prema Wall Streetu, i ne provjerivši gdje se točno nalazi Zuccotti Park. Izašavši iz metroa ugledala sam, na sreću, informacijski punkt.
More...
At the first sight, this book is a compilation of notes on private, political and social matters. However, it is far more than just that. The essays in the Diary form the City of P. tackle the signals of state poverty or, rather, state power that is barely noticed in Croatia; the books read only by a few in Croatia, the nearly unreal facts that are strange to almost nobody in Croatia. What does a microcosmos of a garbage bottles gatherer really look like? Where do the new highways lead to as they descend to the borders of Schengen Area, towards the unfortunate regions of the Balkans? How does a simple building demask the whole history of a former Austro-Hungarian war port? Finally, how did the Kajkavian dialect end up in the gutter, as a social caricature, during the language wars of the last 150 years? This diary, whose geographical determinant (a city by the sea), and a historical moment (the year of Croatia’s entrance into the EU) are a necessary context, is in fact unconventional anatomy of the reality that flows, thorough and encompassing at the same time. Publisher, translator, and writer Nenad Popović was born in Zagreb in 1950. He attended colleges in Zagreb and Bonn, and Freiburg with the scholarship Deutscher Akademischer Austauschdienst. He graduated in German Language and Literature and South Slavic Languages and Literature from the Zagreb Faculty of Humanities and Social Sciences. In 1980. he became an editor, and afterwards the head editor of the publishing house Graphical Institute of Croatia. In 1990. he co-founded the publishing house Durieux, one of the first independent private publishing houses in Croatia, where he worked as the head editor until 2013. In 1999. he participated in founding of the literary Group 99. In 2002 he became one of founders of the Croatian Writers’ Society, becoming its vice-president afterwards. Since 1978, he has occasionally written for newspapers, magazines and radio, and since 1985 for the media of German speaking countries (Manuskripte, Literatur und Kritik, Kulturaustausch, Frankfurter Rundschau, Die Zeit, Weltwoche, et al.). For theatre he translated such authors as Sternheim, Bruckner, Bernhard, Fassbinder among others. He also translated books by Erwin Piscator, Kazimir Malevič, Boris Kelemen, Benn Meyer-Wehlack, Tilla Durieux and Rainer Werner Fassbinder. During Bosnian wars, he translated articles by Bosnian writers (Karahasan, Lovrenović, Filipović, Jergović) for German newspapers and magazines. He published books A World in Shadow (2008), A Treatise on Population (2014), Diary from the City of P. (2017), and Living with Them (2021). For his work he received many awards and accolades: Premio '92 per il lavoro letterario from the Italian Cultural Institute in Zagreb (1992), The Leipzig Book Award for European Understanding (1999), and, with Freimut Duve, Bruno Kreisky Award (1999). He was also awarded the Hermann Kesten Medal by the German PEN Centre in 2000. The same year he became an honorary citizen of Sarajevo. He is a member of the following organisations: Croatian PEN Centre, Cap Anamur - German Emergency Doctors, Cologne; Journalisten helfen Journalisten, München; International Forum Bosnia, Sarajevo; Association of Literary Translators of Croatia. He lives in Pula.
More...
A book of essays Living with Them is the anatomy of the last Yugoslav decade, and the first three decades of Croatian reality. As an autonomous observer, and an analyst of cultural and ideological patterns, Nenad Popović creates a sketch for the typology of Croatian intellectuals, artists and politicians’ public personae. He creates sketches of mindsets that harbour religious fundamentalism, Yugonostalgia, or partake in the phenomena of mass culture. As in his previous books and public interventions, Popović is a pessimistic chronicler of his time, and his essays are qualified testimonies of a disjointed, crazy time in which Croatia and Europe are looking for themselves - spiritually, politically and economically. This book is a kind of Popović’s “private encyclopaedia” of Croatia. Although the author sees only caricatures and dramas of the big Croatian self-deception and its continuous blindness, from the late communism until this day, we can still discern his invitation to take a mirror in our hands. Publisher, translator, and writer Nenad Popović was born in Zagreb in 1950. He attended colleges in Zagreb and Bonn, and Freiburg with the scholarship Deutscher Akademischer Austauschdienst. He graduated in German Language and Literature and South Slavic Languages and Literature from the Zagreb Faculty of Humanities and Social Sciences. In 1980. he became an editor, and afterwards the head editor of the publishing house Graphical Institute of Croatia. In 1990. he co-founded the publishing house Durieux, one of the first independent private publishing houses in Croatia, where he worked as the head editor until 2013. In 1999. he participated in founding of the literary Group 99. In 2002 he became one of founders of the Croatian Writers’ Society, becoming its vice-president afterwards. Since 1978, he has occasionally written for newspapers, magazines and radio, and since 1985 for the media of German speaking countries (Manuskripte, Literatur und Kritik, Kulturaustausch, Frankfurter Rundschau, Die Zeit, Weltwoche, et al.). For theatre he translated such authors as Sternheim, Bruckner, Bernhard, Fassbinder among others. He also translated books by Erwin Piscator, Kazimir Malevič, Boris Kelemen, Benn Meyer-Wehlack, Tilla Durieux and Rainer Werner Fassbinder. During Bosnian wars, he translated articles by Bosnian writers (Karahasan, Lovrenović, Filipović, Jergović) for German newspapers and magazines. He published books A World in Shadow (2008), A Treatise on Population (2014), Diary from the City of P. (2017), and Living with Them (2021). For his work he received many awards and accolades: Premio '92 per il lavoro letterario from the Italian Cultural Institute in Zagreb (1992), The Leipzig Book Award for European Understanding (1999), and, with Freimut Duve, Bruno Kreisky Award (1999). He was also awarded the Hermann Kesten Medal by the German PEN Centre in 2000. The same year he became an honorary citizen of Sarajevo. He is a member of the following organisations: Croatian PEN Centre, Cap Anamur - German Emergency Doctors, Cologne; Journalisten helfen Journalisten, München; International Forum Bosnia, Sarajevo; Association of Literary Translators of Croatia. He lives in Pula.
More...
Povodom Dana primirja u Prvom svetskom ratu, predsednik Aleksandar Vučić podelio je ordenje zaslužnim borcima u teškom okršaju protiv covida 19 koji još uvek traje. Panika je nastala kada se među zaslužnim borcima protiv virusa, sa ordenom na grudima, našao i (doktor) Nestorović i još neki slični njemu. U zgražavanju na takvu odluku predsednika Vučića bukvalno se digla kuka i motika. Osude ove blasfemične odluke ređale su se na portalima, društvenim mrežama, novinama, tv emisijama, ama svuda gde oko i uvo može da stigne. Kako je takva odluka bila moguća prvi se dosetio prof. Raša Karapandža. On je na svom tviter nalogu rekao da je „posthumno odlikovati istim odlikovanjima na istoj ceremoniji lekare koji su dali živote lečeći Kovid pacijente, kao i Danicu Grujičić i Nestorovića koji zbog širenja laži i teorija zavere nose odgovornost za epidemiju tako Vučić style.“ Da, tačno, to je u njegovom stilu.
More...
„Nepoznati muškarac ovekovečen na snimku koji se viralno širio društvenim mrežama, a na kom više puta ljubi posmrtne ostatke mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija Radovića, poznati je pesnik Blagoje Baković iz Vrbasa. Baković se trenutno nalazi u bolnici u Vrbasu, zaražen koronom. Prema nezvaničnim informacijama, on se dobro oseća, ali će svakako biti zadržan na bolničkom lečenju.“
More...
Ranije ovog meseca jedna prijateljica me je pozvala na krovni piknik blizu južnog kraja Menhetna. Spektakularan zalazak sunca smenilo je svetlucanje ostrva po noći, viđenog s velike visine: prazni stakleni soliteri sa uvek upaljenim svetlima izgledaju kao lutkina kuća kroz koju se sve vidi; automobilska svetla se stapaju i pretvaraju avenije koje ide ka severu u crvene trake, a one koje idu ka jugu u bele. „Svaki dan je Božić“, rekla je moja prijateljica. Pominjanje decembra i oštar vetar podsetili su me da ističe naše vreme druženja na otvorenom u relativnoj udobnosti. Najavljuje se duga, tamna zima u našem gradu. Na tren sam se osetila kao u detinjstvu, u Sovjetskom Savezu. Svakog septembra, posle leta provedenog van Moskve, slušala sam beskonačne razgovore o početku nove, uzbudljive školske godine, ali pred sobom sam videla samo duge mesece hladnoće, mraka i usamljenosti. Vraćanje u grad bilo je suprotno vraćanju redovnim aktivnostima – umesto toga, život je ponovo bio sveden na golo preživljavanje. Ovog septembra u Njujorku, usred neprestanog razgovora, doduše drukčijeg, o povratku u školu, osetila sam stari, poznati strah. Ali sad je gore nego kad sam bila dete zato što sad znam da ne bi moralo biti tako.
More...
Italijanska vlada je definitivno zaključila da je vrag odneo šalu, pa je 10. marta proglasila celu teritoriju zemlje zaštićenom zonom. Sve je počelo kada je nulti pacijent u Vuhanu zapatio virus poslednjeg dana novembra prošle godine. Vest o epidemiji se širila brzo, ali češće kao zanimljivost nego kao alarmantna. U Italiji, koja tada nije ni slutila da će postati najpogođenija posle Kine, zapodenuta je pseudo intelektualna rasprava na temu da li je Kina blizu ili daleko – asociranjem na roman i neorealistički film. Čak i u visokotiražnim medijima potezale su se paralele sa literarnom prošlošću, pa su tako osvežena sećanja na epidemije (kuge) kod Tukidida iz V veka p.n.e, koji je svojim surovim opisima ustanovio žanr „gorkog realizma“ i zaključio dilemom da li epidemija označava krah humanizma. Nadmetalo se citatima Manconija, Bokača, Kamija, odnosno svih koji su o epidemijama pisali, a mojoj generaciji bili deo školske lektire.
More...