We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Česko se ani v těchto letech, kdy se na místo ve školce stojí fronty, není schopné v prorodinné politice inspirovat u svého nejbližšího souseda, v Německu. Zde se vláda kancléřky Angely Merkel zavázala, že do roku 2013 bude mít každé dítě po dovršení prvního roku právo na místo ve školce. A tento slib je už viditelný i v realitě - v obcích se staví školky, nabírá se personál. U nás je zodpovědnost za péči o děti zcela ponechána v rukou matek, které nemají ani zákonnou možnost pomoci si samy. Místo otevřeného prostoru jsou válcovány hygienickými nařízeními nutnými pro zřízení zařízení péče o děti, firemní školy je nutné hledat lupou a něco v Německu tak běžného jako institut Tagesmutter, denních matek, je stále v nedohlednu.
More...
V roce 1990 fungovalo v ČR celkem 1043 veřejných jeslí, v roce 2000 jich bylo evidováno pouze 67 a do roku 2007 klesl jejich počet jen na 49. V souvislosti s porodní křivkou silné generace 70. let se s nedostupností péče o malé děti potýká většina rodičů dětí předškolního věku. Tento problém bude v nejbližších letech přerůstat do prvního stupně základních škol. Ve školním roce 2011/2012 nebylo jen v hlavním městě Praha přijato přes 8000 dětí. Počet předškoláků v hlavním městě Praha i nadále roste, podle očekávání magistrátu tomu tak bude příští dva až tři roky. Stejné zkušenosti mají místní samosprávy v celém Česku. Vzáří 2012 nenastoupilo do školek na 50 000 dětí, které by nastoupit chtěly či potřebovaly. Je zde nastaven přesně opačný trend než ve vyspělých zemích, kde jako ve Francii jsou školky součástí školského systému.
More...
Evropska unija funkcioniše na principu vladavine prava tako da su sve njene radnje utemeljene na ugovorima na čiji sadržaj su dobrovoljno i demokratskim putem pristale sve države članice EU. Pravni instrumenti Evropske unije (EU) su podijeljeni u dvije grupe. Prvu grupu čini takozvano primarno zakonodavstvo EU – osnivački ugovori; Ugovor o Evropskoj uniji (UEU), poznat i kao Ugovor iz Mastrihta iz 1992. godine, Ugovor o funkcioniranju Evropske unije (UFEU) te Povelja EU o temeljnim pravima. Obaveze iz ugovora jesu postavile temelje za EU politike rodne ravnopravnosti i imaju posebnu težinu. One su provodive od strane država članica, EU institucija, kao i – zahvaljujući doktrini o njihovom direktnom efektu – od samih građana EU pred domaćim sudovima. Sekundarne izvore prava čine pravilnici/uredbe, odluke, preporuke, mišljenja te uputstva/direktive, koje su obavezujuće u smislu rezultata. To znači da su države u postizanju definisanih ciljeva slobodne da odluče o najboljem načinu njihove implementacije (čl. 288 UFEU).
More...
Postojanje institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova se smatra bitnom pretpostavkom za ukidanje diskriminacije na osnovu spola/roda i ostvarivanje ciljeva rodne ravnopravnosti. Potreba za uspostavljanjem institucija koje će se specifično baviti ovim pitanjima je prepoznata i istaknuta tokom Četvrte svjetske konferencije o ženama 1995. godine u Pekingu (vidi rad II.1 Ujedinjene nacije autora Damira Banovića). Zaključci ove konferencije su sadržani u Pekinškoj deklaraciji i Platformi za akciju kada je zaključeno da vlade imaju primarnu odgovornost za sprovedbu Platforme za akciju te da bi mehanizmi i institucije za unapređenje položaja žena trebali sudjelovati u formuliranju javne politike i poticati sprovedbu Platforme ali i djelovati kao katalizator u razvoju novih programa (Platforma za akciju, 1995, Glava V-A). Komitet za eliminaciju diskriminacije žena Ujedinjenih naroda (Opća preporuka br. 28, 2010) preporučuje postojanje ovih institucija kao jednu od osnovnih pretpostavki za sprovođenje člana 2. CEDAW konvencije.
More...
Postizanje rodne ravnopravnosti kao ljudskog prava propisano je ustavima i zakonima o ravnopravnosti polova/rodnoj ravnopravnosti, antidiskriminacionim zakonodavstvom i cijelim nizom međunarodnih instrumenata ljudskih prava koje smo obavezni poštovati i primjenjivati. Odredbe kojima se štiti ravnopravnost i zabranjuje diskriminacija po osnovu pola/roda dio su i sistemskih i drugih propisa u različitim oblastima, od zakona, podzakonskih i drugih akata, pa sve do strateških i planskih dokumenata, odnosno javnih politika. U čemu je onda problem, pitamo se. Zašto ove deklarativne odredbe u zakonima ne znače odmah i njihovu primjenu u stvarnosti? Zbog čega i dalje postoje izražene rodne neravnopravnosti, pa čak i diskriminacija i nasilje kao ekstremni oblik diskriminacije? Zašto određene mjere vlasti imaju različite učinke na različite društvene grupe muškaraca i žena? Zašto naoko neutralne norme imaju nejednake efekte, iako nejednakost ili čak diskriminacija nisu uopšte bili namjera zakonodavca ili donosioca neke mjere? Zbog čega „ne vidimo“, odnosno odbijamo da vidimo da rodne nejednakosti postoje i da je njihovo uporno opstajanje zapravo legitimisana nejednakost u moći, podjeli rada i pristupu resursima?
More...
Celem artykułu jest próba określenia zależności między absorpcją funduszy unijnych a zmianami poziomu rozwoju społeczno-ekonomicznego. Badania przeprowadzono w trzech etapach. W pierwszym określono poziom rozwoju powiatów województwa wielkopolskiego. W drugim etapie przedstawiono zróżnicowanie absorpcji funduszy unijnych w tych powiatach. W trzecim etapie określono zależności między wielkością absorpcji a zmianami poziomu rozwoju w układzie czynników tego rozwoju na podstawie analizy regresji.
More...
The article´s goal is to show some main problems in front of the social care system in Bulgaria, using empirical survey among social services management personal. On that basis, are outlined some risk factors for the quality of management of Bulgarian social services. This conclusion is compared with content analysis of the sector strategies for the Bulgarian districts and current legislation in the sector. The paper shows which management problems do not find solutions in the regional strategies and defines them as a risk for social service system sustainability.
More...
Göç olgusu, yüzyıllar boyu insanların kendilerine daha uygun yaşam kurabilme isteği ve çabasıyla var olagelmiştir. Hemen hemen her ailenin uzun veya kısa bir göç hikayesi vardır. Ancak son yıllarda, bilhassa iç ve dış toplumsal çatışmaların sonucu olarak, insanların göçe zorlanması yığınlar halinde göç dalgalarının oluşmasına neden olmaktadır. Sayısı bir milyarı bulan, göçmenlerin ve yeni bir “vatan” arayan mültecilerin insan hakları ve insanca yaşama ihtiyaçlarının birçok uluslararası platformda tartışılmakta, Sivil Toplum Örgütleri ve Birleşmiş Milletler nezdine, bilhassa 2030 Dünya Kalkınma Gündemi çerçevesinde çözümler aranmaktadır. Konu acil ve komplekstir.
More...
Zorunlu göçler kapsamında değerlendirilen göçlerin en trajik olanı sığınmacı göçleridir. Zira bu göçlerin ekonomik ve sosyo-kültürel sonuçları çok yönlüdür. Bunun yanı sıra “sığınmacılar”, üzerinde hassasiyetle durulması gereken en önemli göçmen grupları arasında yer almaktadır (Deniz, 2009: 189). Bunlar, artık kaybedecek hiçbir şeyi olmayan ve çoğunlukla ülkelerine tekrar dönme imkânı bulunmayan insanlardan oluşmaktadır. Başta barınak ve yiyecek gibi temel ihtiyaçların yanı sıra pek çok ciddi sorunla yüz yüze kalan bu insanlar, psikolojik açıdan da göç sürecinden derin bir şekilde etkilenmektedirler. Zira bu kişilerin ülkelerini terk edip belli ilişkisel ağlarla örülmüş bir topluluğun mensubu olmaktan uzaklaşarak yeni bir topluluk içinde yaşamaya başlaması, yerleştikleri bu yeni ortamda gerek dini gerek sosyal gerekse kültürel açıdan bazı sorunlarla karşı karşıya kalmalarına neden olmaktadır. Bu sorunların derecesi ve mücadele biçimleri, göç edilen yerin fiziksel, sosyo-ekonomik ve kültürel özellikleriyle, ortaya çıkan sorunlarla baş etmeye ve uyum sağlamaya dönük olarak sahip olduğu mekanizmalarla ilişkili olarak değişmektedir.
More...