Avangarda i politika
Istočno evropska paradigma i rat na Balkanu
One always searches for some symbolic point from which one can claim that something ended and something else began, even though there are no beginnings and no endings.
More...We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Istočno evropska paradigma i rat na Balkanu
One always searches for some symbolic point from which one can claim that something ended and something else began, even though there are no beginnings and no endings.
More...
U organizaciji Franjevačke teologije u Sarajevu održan je 14. i 15. listopada 2005. godine Međunarodni znanstveni skup posvećen uglednom arheologu i povjesničaru dr. Pavlu Anđeliću (1920-1985). Gotovo cijeli svoj radni vijek Anđelić je posvetio istraživanju bosanskoga srednjovjekovlja. Prvotno je studirao pravo, a po završetku studija radio kao kotarski sudac u zavičajnom Konjicu. Već za vrijeme sudačke službe počeo se zanimati za povijesno-kulturno nasljeđe. Po prelasku u Sarajevo (1956), ubrzo je, kao uposlenik Zemaljskoga muzeja, upisao studij povijesti i sasvim se okrenuo proučavanju prošlosti Bosne i Hercegovine. Bavio se pitanjima arheologije od prethistorije do srednjega vijeka. U svojim se istraživanjima s posebnim interesom okrenuo srednjovjekovnim gradovima bosanskih vladara, te pitanjima arheološko-historijske topografije, sfragistike, heraldike, epigrafike i diplomatike. Sam je vodio iskopavanja na više arheoloških lokaliteta: grad Bobovac, vladarski dvori u Kraljevoj Sutjesci, crkva Sv. Marije u Jajcu, grad Blagaj kod Mostara, krunidbena i grobna crkva u Milima (Arnautovićima) kod Visokog. Zapaženi doprinosi rasvjetljavanju povijesti bosanskoga srednjovjekovlja, akribija u znanstvenom radu, utemeljenost i visoka pouzdanost rezultata istraživačkoga rada Pavla Anđelića, razlozi su koji su nas potaknuli da znanstvenim skupom obilježimo dvije njegove obljetnice: osamdeset pet godina od rođenja i dvadeset godina od smrti. Pritom smo se vodili i činjenicom da je on, kao franjevački đak, osam godina pohađao Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom gdje je stekao klasičnu izobrazbu. Skup je inicirao Dubravko Lovrenović s ciljem da se njime oda ne samo počast uglednom znanstveniku, nego također svrati i pozornost na njegove znanstvene doprinose na polju arheologije i historiografije Bosne i Hercegovine. U Zborniku je sabrano i objavljeno ukupno devetnaest referata. Jedan dio njih bavi se Anđelićevim doprinosima na polju arheoloških istraživanja, a drugi dio zahvaća tematiku koja prostorno i vremenski ulazi u okvir njegova istraživačkoga područja.
More...
Izrada Analize imala je za cilj identifikaciju neusklađnosti zakonodavstva BiH sa međunarodno pravnom stečevinom koja uređuje ovo pitanje. Postavljeni cilj nije ispunjen. Preporuke koje su date kantonima, koji imaju usvojene propise u predmetnoj oblasti, su na takvom nivou uopćenosti da je njihova formulacija u datom obliku mogla uslijediti bez ikakvog prethodnog istraživanja i analize propisa. Opći je utisak, pogotovo kada su u pitanju kantoni, da u Analizu nije uloženo mnogo analitčkog i stručnog rada. U Analizi su, uz to, u samom procesu identifikacije relevantnih propisa napravljena dva propusta. Oni su automatski doveli do promašenih i neadekvatnih preporuka kojima su identificirane nepostojeće neusklađenosti. Konkretno, u Analizi je propušteno ukazati na dva važeća zakona, na Zakon o zaključivanju i izvršavanju međunarodnih ugovora BiH i na Zakona o vlasničkopravnim odnosima FBiH (Zakon o stvarnim pravima FBiH). U Analizi se zbog toga preporučuje usvajanje Okvirnog zakona o provođenju međunarodnih ugovora u području kulture, a propis već postoji i njime su uređena pitanja koja bi trebao da regulira predloženi zakon. U tom bi smislu bilo nesvrsishodno i kontraproduktivno usvajanje Okvirnog zakona o provedbi međunarodnih ugovora u području kulture, kako to Analiza preporučuje. Posljedica bi bila suvišno i npotrebno normiranje koje bi opet vodilo do dodatnog i bespotrebnog usložnjavanja ionako složenog pravnog okvira BiH. Predmetni međunarodni ugovori nisu nikakva sui generis vrsta koja bi mogla opravdati nužnost uspostavljanja neke vrste posebnog pravnog režima. Ako postoje problemi sa postojećim zakonskim rješenjem, onda se oni moraju opisati i definirati. Upravo to u konkretnom slučaju nije učinjeno. Činjenica je da pojedini kantoni, usljed ograničenih ekonomskih mogućnosti, nisu donijeli propise iz oblasti zaštite kulturnog naslijeđa niti su uspostavili institucije za njihovu provedbu. No, pogrešan je zaključak da je navodni razlog nepostojanje mehanizama za implementaciju međunarodnih obaveza. Suština problema je u činjenici da su Ustavom FBiH kantonima date nadležnosti za koje neki od njih ne mogu osigurati finansijska sredstva. Posebno mjesto u Analizi je posvećeno ukidanju Komisije. S tim u vezi, iznešeni su argumenti koji su činjenično netačni i pravno neosnovani. Najprije se pošlo od zaključka da je Komisija privremeno tijelo na osnovi čl. 9 Aneksa 8 (kojim se propisuje zakonska mogućnost prekida rada Komisije ukoliko se tako dogovre Strane Sporazuma) pri čemu je zanemareno da Strane Sporazuma nisu postigle takav dogovor. Istim članom je u slučaju nepostizanja dogovora propisano da Komisija nastavlja svoj rad na način predviđen Aneksom 8, odnosno na isti način na koji je funkcionisala u periodu od potpisivanja Sporazuma do 2001 godine, tj. kao samostalna organizacija. Argument o privremenosti Komisije je se izvodi i iz čl. 5 Konvencije o zaštiti svjetskog i kulturnog naslijeđa, odnosno na tvrdnji da ne postoje stručni i administrativni kapaciteti Komisije za obavljanje poslova koji su joj povjereni. Pri tom nije definirano koje kapacitete institucija treba da ima kako bi ispoštovala obavezu iz predmetne konvencije, kao što ni činjenično nisu utvrđeni kapaciteti sa kojima raspolaže Komisija. Ovakav pristup je vodio do zaključka da Komisija, koja de facto raspolaže sa najvećim ljudskim resursima u ovom polju , ne ispunjava kriterij „stručnih i administrativnih kapaciteta“, a da kantoni koji nemaju službe za zaštitu naslijeđa ili sa dva ili tri uposlenika ispunjavaju navedeni kriterij. Ovdje pada u oči nedopustiva doza nedosljednosti i proizvoljnosti koja nema dodirnih tačaka sa upotrebljivim analitičkim pristupom. Pored propusta u identifikaciji relevantnih propisa, u Analizi su, na temelju čl. 2 Pravilnika o aktivnostima Komisije vezanim za međunarodnu saradnju i člana 10 Zakona o provedbi odluka Komisije u FBiH, izvedeni paušalni i pogrešni zaključci o „proširenim nadležnostima“ Komisije, te o kategoričnoj i bezuslovnoj dužnosti Federacije da osigura provedbu mjera zaštite utvrđenih odlukom Komisije. U odnosu na čl. 2 Pravilnika, Analiza je zanemarila dvije činjenice. Prva, da je formulacija čl. 2 Pravilnika, u dijelu koji se odnosi na zaključivanje međunarodnih ugovora, učešće u pregovorima, te njihovom izvršavanju, posljedica odredbi čl. 4, 7 i 28 Zakona o zaključivanju i izvršavanju međunarodnih ugovora, sa kojima je predmetna odredba u potpunoj saglasnosti. Stoga, čak i u odsustvu navedenog člana Pravilnika, Komisija, kao i drugi organi uprave, bi imala pravo i dužnost da učestvuje u pregovorima o zaključivanju međunarodnih ugovora, te da ih, u okviru svoje nadležnosti, izvršava. Druga, da poslovi međunarodne saradnje (zastupanje interesa BiH, rješavanje spornih pitanja, saradnja sa INTERPOL-om, angažman stranih eksperata za potrebe Komisije, te prikupljanje donacija) nisu nadležnosti jer se njihovim vršenjem ne rješava upravna stvar, odnosno ne utvrđuje pravo ili obaveza stranke, u bilo kakvom postupku.U odnosu na čl. 10 Zakona o provedbi odluka Komisije u FBiH, neodrživ je zaključak o kategoričnoj i bezuslovnoj dužnosti da se provedu mjere zaštite koje utvrđuje Komisija u svojoj odluci jer čl. 5 s. 5 Aneksa 8 Opećg okvirnog sporazuma ne propisuje obavezu da ne da se provede, već uloži napor na provođenju navedenih mjera, a iz koje je i proistekao čl. 10 Zakona o provedbi odluka Komisije u FBiH . Propusti su načinjeni i u utvrđivanju ključnih činjenica što je dovelo do pogreški u nepravilnoj identifikaciji uzroka postojećih problema. Naime, u Analizi, činjenica o nerazmatranju godišnjih izvejštaja koje Komisija dostavlja Predsjedništvu BiH je poslužila kao osnov za zaključak o neodgovornosti Komisije prema višim tijelima, a da nisu utvrđene činjenice koje bi dale odgovor na pitanje: zbog čega je to tako? Na ovaj način Komisji je pripisana odgovornost za postojeći problem, koji de fakto postoji, uprkos tome što je on posljedica nemogućnosti postizanja saglasnosti članova Predsjedništva BiH, a ne Komisije, o daljem angažmanu međunarodnih članova u radu Komisije. Problem je, dakle, u Predsjedništvu BiH, a ne Komisiji, i taj problem je političke, a ne pravne prirode. Način na koji se u Analize pokušava problematizirati sadašnji način izvršavanja odluka Komisije je, u potpunosti, neuvjerljiv. Imajući u vidu prirodu mjera zaštite, utvrđenih odlukama Komisije, stvarne nadležnosti entitetskih organa za prostorno planiranje, postojeće zakonsko rješenje je apsolutno racionalno i svrsishodno. Ako se želi određeni objekat osigurati od eventualnog uklanjanja logično je da se obaveže organ koji je, po važećim propisima nadležan da rješava to pitanje, odnosno da izdaje rješenje o rušenju objekta, a ne organ koji daje mišljenje o konkretnom prostornom zahvatu. Moguća je i druga opcija, ali je ona znatno manje efikasna u pogledu postizanja željenih ciljeva. Ukratko Analiza nije dala ni jednu preporuku koja je činjenično osnovana ili opravdana u pogledu postojećih zakonskih propisa u ovoj oblasti. Preporuke su date na temelju nepotpunih informacija o relevantnim važećim propisima, pogrešnim zaključcima o posljedicama koje proizilaze iz citiranih propisa i nepotpuno ili pogrešno utvrđenim ključnim činjenicama, te su, u skadu s tim, neupotrebljive. One ne mogu poslužiti kao relevantan osnov za stručnu raspravu o unapređenju zakonodavno-pravnog okvira BiH u području kulture. Dakle, predmetni dokument je nužno odbaciti kao krajnje nekompetentno štivo.
More...
This paper presents a brief overview of legislation in the field of culture and cultural and historical heritage in Bosnia and Herzegovina. In the Republic of Srpska culture and cultural and historical heritage are within the jurisdiction of the entity, while in the Federation of Bosnia and Herzegovina they are within the jurisdiction of the cantons. This resulted in a large number of laws which regulate the various areas of culture at different levels: cantonal, entity and state level. The laws are not harmonized, nor they are consistent with the recommendations of international conventions. Special attention has been focused on analyzing problems that are related to non-compliance of regulations in this area, the institutional culture, coordination and collaboration, documentation and archiving, and the financing of culture and cultural and historical heritage. Despite the large number of regulations in this area, the lack of legislation, whether at the state level either at the entity level (Federation), led culture to a level where it is now. In order to overcome the problems resulting from the current legislative framework, it would be necessary do adopt legislation at the state level which would establish the basic principles. It would be a first step in creating conditions for equal development of culture in the whole of Bosnia and Herzegovina.
More...
Since the mid of 1950-ies a visual arts scene, specific in many ways, has flourised in the region of the city of Zenica. Firstly, the association of amateur artists was founded in 1956; afterwords the Visual Arts Association Zenica founded in 1974 whereas the Art Gallery started its activities within the City Museum towards the end of 1981. Visual arts scene of the second half of 20th century involved the artists of different sensibility and poetics of art; among them most famous ones were Ljubomir Perčinlić, Mirko Marić i Anto Kajinić. In addition to these artists we should also mention Tomislav Perazić, Muhamed Bajramović, Irfan Handukić, Miroslav Šetka, Jelenko Butina, Anto Čabraja, Mensur Begičević, Duško Abramušić, Jasmin Kukavica and others. Yet, the first visual artist with the academic education was Stjepan Totić, born in December 1927 in Zenica. He started his education at the Visual Arts Academy in Ljubljana in 1959 and graduated in 1963. Later, he finished his specialist studies at the same Academy in 1964/1965. Throughout his career Stjepan Totić worked in graphic and printing industry (he worked as the visual illustrator and later as the technical editor of the city periodical Naša Riječ). He made over 100 of different illustrations for the newspapers (the first ones appeared during 1956); he also gave the artistic form for about ten books (cover page illustartions), and he also wrote visual arts critiques and created a relatively small but very specific artistic collection. As he used to describe his own painting he was, primarily, a painter of figuration and portraits. Many visual arts critics wrote about his work, just to mention a few: Azra Begić, Branka Perišić, Meliha Husedžinović, Slobodan Blagojević. He was a member of the Visual Arts Association Zenica from 1974 until the beginning of the recent war. The artistic expression of Stjepan Totić was mostly influenced by the Slovenian painter Gabrijel Stupica. Totić had only one independent exhibition in Zenica in 1980 and it was accompanied by the catalogue. He withdrew from active artistic life of the city in the second half of 1980-ies. In Spring 1992, at the very beginning of the war activities, Stjepan Totić left for Innsbruk (Austria) where he lived for the rest of his life and died in 2009. He was married to Marija Helena Totić and had two sons, Josip and Krunoslav, and the daughter Margareta. His painting „Trapez“ used to be the permanent exhibit of the City Museum of Zenica from 1986 to 2007.
More...
У монографії оприлюднені наукові результати дослідження соціології музеїв відомих у соціологічній науці та музеєзнавстві авторів. Мета монографії полягає у презентації нового наукового напряму – соціології музеїв, що дозволить об’єднати множинність розрізнених знань про музеї, напрацьованих у сучасній гуманітаристиці, у єдину систему, виокремити новий напрям наукового знання, а також визначити соціальну місію та перспективи розвитку музеїв у новому українському суспільстві.
More...
Bibliografia „Bălţi – important centru urban din Nordul Moldovei” propune cititorilor peste 3 500 documente despre evenimentele istorice desfăşurate pe teritoriul municipiului Bălţi, despre realizările în toate domeniile de activitate umană, începînd cu anii 90 ai sec. 20 pînă în 2015, perioadă marcată de importante transformări sociale, economice şi politice. Poate servi drept un suport documentar şi educativ de mare importanţă în cultivarea dragostei pentru pământul Moldovei. Dispune de indexuri de nume şi titluri.
More...
Taste of City Conference 2016; Place: University of Belgrade, Serbia; Date: 1st of September 2016
More...
MIXER, Mirnes Sokolović: Povratak dioskura; CEMENT, Đorđe Krajišnik: Kako parodirati Mirka Kovača; ŠTRAFTA, Aleksandra Sekulić: Proleća 2016; ARMATURA, Robert Kozma: Protiv privatizacije grada; VREME SMRTI I RAZONODE, Shpetim Selmani: O drevnoj gluposti. Zašto pišem?
More...
MIXER, Dragan Nikolić: „Nema te više, moj Niš-e”; antiCEMENT, Aleksandar Novaković: Muk bez krika; ŠTRAFTA, Lamija Begagić: Neprijatelj prelazi livadu!; VREME SMRTI I RAZONODE, Predrag Lucić: Koska, koska, koskica, Miloš Živanović: Dijete Gojko i Kamen mudrosti; BULEVAR ZVEZDA, VULIN, Aleksandar; BLOK BR. V, Đorđe Milović: Kolica
More...
5. tribina (ukupno 24-a) u drugom ciklusu Nije Filozofski ćutati na Filozofskom fakultetu u Beogradu održana 31.10.2019. pod naslovom „Čas anatomije: Mapiranje savremene destrukcije Beograda“. Govore Branislav Dimitrijević (Visoka škola likovnih i primenjenih umetnosti), arhitektica Ksenija Radovanović, Dušan Čavić i Dušan Šaponja (Inicijativa građana #NeDamKej); moderator Nenad Makuljević (Filozofski fakultet UB).
More...
Iako je postavljanje spomenika uveliko u toku i iako brojni stručnjaci, pojedinci i organizacije (Evropa Nostra – Srbija, Akademija arhitekture, Društvo konzervatora Srbije) već više od dve godine govore u vetar, iznoseći brojne validne argumente zbog čega je planirani i izvedeni spomenik Stefanu Nemanji neprihvatljiv, kao što je neprihvatljivo i rešenje Savskog trga u celini – koliko god da se o ovome govori i piše, još uvek je moguće dodati neki argument pride. Što je i motiv za nastanak ovog napisa. Okosnicu Savskog trga čini zgrada Glavne železničke stanice, podignuta od 1882. do 1885. godine prema projektu austrijskog arhitekte Vilhelma fon Flatiha, čiju je razradu izveo domaći arhitekta Dragutin Milutinović.
More...
Među brojnim stvarima koje dijelimo u ovim postjugoslavenskim državama ističe se jedna zakonitost koja nikad neće omanuti. Radi se o tome da je nemoguće da prođe dovoljno vremena od raspada socijalističkog sistema, nakon kojeg bi mogli racionalno razgovarati o njegovim prednostima i manama, budući da nacionalistički histerici koji bdiju nad žarom kontrarevolucije pokušavaju zaustaviti vrijeme putem simboličkih ratova te nametanja cenzura i zabrana, nastojeći u krajnjoj liniji uspostavit totalitarizam u vidu ideološkog monopola i zabranjenih tema. O logičkoj neodrživosti takvog pristupa u kojem ti s jedne strane smeta socijalističko razdoblje jer ga ocjenjuješ kao totalitarno, a istovremeno bi zabranjivao memoriju, teme i simboličko nasljeđe, nema pretjerano smisla govoriti. Jednako onima koji razumiju o čemu je zapravo riječ, pa im objašnjenje ni ne treba, kao i ovima o kojima je riječ, jer je nemoguće da bilo kakvo objašnjenje razumiju.
More...
Nakon sloma socijalizma dolazi i do promene simboličkog kapitala sećanja. Krajem 20. veka, od kada je nacionalno potisnulo klasno, hegemoni nacionalni javni spomenici postaju simbolička mesta sećanja novih država. Svuda u novim renacionalizovanim poslesocijalističkim državama javni prostor se obeležava crkvama i spomenicima nacionalnim ličnostima. Zato što je javni spomenik uvek skamenjeni izraz grupnog pijeteta, naročita žrtva podneta za kolektiv traži redovni ritual sećanja na grobu. Osim toga, spomenici su i mesta utehe jer simbolišu mogućnost prevazilaženja vlastitih zločina sećanjem na vlastite žrtve. Javni nacionalni spomenici su daleko više izraz spremnosti grupe da se seća vlastitih žrtava nego vlastite krivice. Nakon sloma socijalizma i Jugoslavije dižu se novi nacionalni spomenici, ali se u nekim delovima (Hrvatska, Kosovo) i masovno ruše stari multietnički. Ubrzano su uprostoravana sećanja na nacionalne žrtve i na žrtve komunizma. Nove države i nove sisteme vrednosti trebalo je snabdeti i monumentalnim spomeničkim simboličkim kapitalom. Da bi se to uverljivije pokazalo, dizanje spomenika žrtvama iz građanskog rata 1990-ih svuda sinhrono prati traganje za žrtvama komunističkog nasilja. Ovaj prilog je osvrt na nove spomenike kao na važna oružja u savremenom građanskom ratu sećanja u regionu.
More...
Gde počinje savremena srpska istorija? I koje mesto u njoj zauzima jugoslovensko nasleđe? Da li razgovori o sećanju i zaboravu u post-konfliktnim društvima uopšte imaju smisla? Sa ovim pitanjima sam otišla iz Srbije u oktobru 2016. Pre 6 godina sam pošla na studijska putovanja o kulturi sećanja po celom post-jugoslovenskom prostoru u organizaciji Memory Laba (Laboratorije sećanja), edukacijske mreže koja se bavi temom kulturnog savladavanja prošlosti u zapadnoj Evropi i na zapadnom Balkanu. Od našeg prvog susreta u Sarajevu 2010. godine, nas 40 aktivista i analitičara smo zajedno putovali i istraživali kako društva u zapadnoj Evropi i na zapadnom Balkanu predstavljaju svoju istoriju. Posetili smo Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Francusku, Nemačku i nemačko-poljsku granicu, Kosovo, Makedoniju, Belgiju, a 2016. smo stigli u Srbiju.
More...
The study examines the Japanese mountains as places of religious practices. The author looks at both the historical and the present-day religious practices enacted in the mountains and asks how the logic of the market has shaped them. By looking through the historical development of religious practices in the mountainous locality of Tateyama, the first three chapters offer an understanding of the relationship between mountains and notions of the afterlife. The case of Tateyama, a popular pilgrimage site during the Edo period, provides an insight into the pilgrimage place and its mountain cult taking into account the economic aspects in the maintenance of the cult. Drawing on insights gained through field research in the Japanese mountains of Tateyama and Dewa Sanzan, the author explores the present-day re-enactments and sustenance of religious practices and their intersection with the cultural heritage concept. These observations have provided a useful perspective on adjustments between providers of religious practices and participants. Although seen as marginal practices, austerities such as taki gyō and the complexity of qualities associated with them are introduced in the last chapter as examples of the creative sustenance of present-day ascetic practices.
More...
In June, the Council of the EU endorsed the “Concept on Cultural Heritage in Conflicts and Crises”, developed by the European External Action Service (EEAS). It sets specific political goals for the Union to strengthen its soft power and contribute to building lasting peace in conflict-affected areas. However, its implementation will require coherence in the Union’s external action as well as the adoption of specific guidelines for the protection of cultural heritage during EU civilian missions and operations.
More...
The shelling and bombing of Ukrainian cities threaten the cultural heritage of Ukraine, including the most important sites inscribed on the UNESCO list. International law provides for the protection of cultural property, and the provisions of the relevant conventions are applicable during this war. Given the scale of the Russian attacks, the international community should join Ukraine’s efforts to preserve endangered assets.
More...
The book presents the history of the establishment of the Pauline Order worldwide and in Poland. The importance of book culture in the spiritual and intellectual life of the Polish Paulines have been discussed. The history of the formation of the library collections of Jasna Góra and Skałeczna has been presented. The profiles of the leading incunabula printers and their professional achievements have been shown. All incunabula of both libraries have been compiled in the form of a catalogue. Descriptions have been prepared in accordance with cataloguing standards with the inclusion of provenance records, the characteristics of the bindings and the provision of bibliographic citations.
More...
The present book is a critical edition of Mongolian ritual manuscripts preserved in Czech collections. It offers palaeographic descriptions and transcriptions for all the manuscripts, accompanied by English translations and selected facsimiles. The edition includes the majority of popular ritual text categories written in Classical Mongolian (mostly incense offering rituals) commonly circulating in the extramonastic milieu of premodern Mongolia: texts on fire-worship, White Old Man, Offering of the Fox, Geser Khan rituals, hunting rituals, while several texts related to cults of local deities, protection of livestock, as well as popular religious songs and individual prayers are appearing in the scholarly literature for the first time.
More...